NA LISTI Od 04.8.2010.g. /
LISTED SINCE August 4th, 2010 among leading European magazines: |
All Rights Reserved
Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić, MSc Sarajevo & Bugojno, Bosnia and Herzegovina MI OBJEDINJUJEMO RAZLIČITOSTI... WE ARE UNIFYING DIVERSITIES |
Narudžba knjiga / Purchasing of the books / Bücher bestellen
AUTORI SA OTISKOM...AUTHORS OF PRINT
Postoje autori koji nerijetko svojom samozatajnošću unutar vlastitog artističkog umijeća prezentacije poetskih, proznih, jednom riječju umjetničkih vizija, ostaju po strani worldwide predstavljanja.
Sigurno ne svojom greškom već, usudiću se napisati, greškom modernih varvara duha. Otiću ću još i dalje i nazvati ih kontrolorima duha koji smatraju da upravo ti autori ne zaslužuju više do usmjerenja unutar vlastitog dvorišta (čitaj: države i uskog okruženja) zadovoljavajući na taj način samo osnovne kriterije opstojnosti. Ni ne shvataju, jadni, da kvalitet otiska tih autora njihovim postankom pokazuje opstojnost umijeća činjenja i stvaranja worldwide. Upravo o njima ova rubrika našeg magazina govori. O autorima sa otiskom. Njihova djela snagom umjetničkog otiska govore umjesto riječi kritičara, pardon, kritizera. Bivajući usmjerenjem generacijama koje dolaze. Sabahudin Hadžialić gl. i odg. urednik DIOGEN pro kultua magazin 4.12.2012. |
There are authors who sometimes within their modesty within their own artistic skills of presentation of poetry, prose, in one word, artistic visions, remain aloof of the worldwide representation.
Certainly not by their mistake but, I will dare to write, by mistake of modern barbarians spirit. I'll go even further and call them mind controllers who believe that it these authors do not deserve more than orientations within their own backyard (read: state and narrow environments) satisfying in that way only the basic criteria of viability. They do not even realize, miserable ones, that the quality of the authors of prints through their origin indicates the existence of quality acts and creating worldwide. It's about them this column of our magazine speaks. Authors of print. Their works with strength of artistic print speaks instead the words of critics, sorry, maul ones. Being a orientation for generations who are arriving. Sabahudin Hadzialic Editor in chief DIOGEN pro culture magazine 4.12.2012. |
![]()
|
|
AUTORI SA OTISKOM...Ivan Rajović (1956...), Kraljevo, Srbija
![]()
![]()
|
![]()
![]()
|
BIOSKOP U PROVINCIJI
(Slovo i Književni klub Kraljevo,1992) UŠĆE Kada se vratim potisnutim žmarcima što mi tumaraju pod levom sisom kratkovid od čulnih obmana pobledim Pragovi me podsećaju na žrtvenike kojima su skinuli znamenja i odrali kožu da od nje naprave bubanj Preskočiti prag iz detinjstva čudesno je suočavanje sa demonima koji spavaju u sećanju Kada se probude oni pokažu svoje mlečne zube i razbijena kolena Kada se probude oni kažu buuuu i baaaa i odu u mrak da gledaju vozove i vodene pištolje koje su dobili za rođendan Skakuću u svojim šarenim pidžamama po mojim kapcima i ušnim školjkama i savijaju ih u svitke kao pergament Detinjstvo se ne vraća vraćaju se samo škrte plesnive sličice usoljenih poljubaca Suze tinjaju u podbulim podočnjacima istrošenim od trenja po zidovima kuloara iz kojih stižu intrige i miris suvog voća iz džepova političkih istomišljenika Gledam nebo pod kojima sam došao na svet gledam veliku plavu sisaljku koja me je izvukla iz materice kao čep Mimikom se sporazumevamo da reči ne zazveče pod mirom Ušća utonulog u osluškivanje nostagične simfonije studeničkih brzaka Eno tamo kraj onog kamena sećam se umalo me nije ujela zmija Još vidim otelovljeno zlo kako puzi ka zadovoljnom osmehu trogodišnjeg deteta još čujem vrisak žene koja je oterala gmizavca sa obale ali ne i iz vidokruga moje svesti u kojoj je ostavio trag njegov oholi rep poput skalpela Onde sam se davio u vodi do čukljeva jer nisam umeo da se okrenem na leđa Suviše smrtnih scena za jednog trogodišnjaka a bilo ih je još što me je naučilo da gledam smrti u oči kao fakir Tamo pod mostom gde se Ibar i Studenica ližu kao slepi mačići splavario sam na klozetskim vratima ponosan na svoju detinju ludost A tamo iza one šumarske barake prvi put sam video golo telo devojčice i prvi put ležao na ženskom trbuhu ubeđen da je to sve što se u takvim prilikama čini Tamo i tamo ah tamo sam upio prva životna iskustva tamo sam se ulio u reku života ja drhtavi potočić obeležen zauvek imenom Ivan Rajović AKO PORANIM Ako poranim trag će mi zamirisati na brezovo inje. Slabašno telašce biljojedi mogu pronaći i na njegovim krilcima naslikati voz. Prekasno je da uspostavljam red među anarhičnim rečima. Reči me nose u nosiljci sa penastim krovom. Ja ih gutam i opijam se njihovim vrenjem. Jezik držim za zubima kao zlatni kiip boga Višne. Zar je greh čiodom probosti balon u kojem spavaju muze? Zujim zujim kao bumbar jer su mi izbledele oči od traženja smisla u krilu peščanog sata. Da imam revolver bio bih kum i ne bih pisao pesme dok žena ušiva dugmad na kaputićima naših sinova. GLODANJE SVAKODNEVNICE jutro šoljica kafe i cigareta telefon i pisaća mašina najnoviji broj "borbe" rekviziti za glodanje svakodnevice rasuti po zelenoj čoji kancelarijskog stola nepromenljivost redosleda njihove primene danima ponavljana nikada se ne remeti ista dužina koraka u skučenom zelenom kavezu pogurenost pod istim uglom nad crvenom džezvom u kojoj grgolji zaslađena voda i oveštala poza mislioca nad prvom stranom novina koje već zaudaraju na bajate vesti o jučerašnjim pučevima i somnabulnom kretanju inflacije o masovnim demonstracijama i poplavi demokratije i istočnoj evropi kako promeniti uslovni refleks za otpočinjanje dana u suštini istovetnog sa mnoštvom prethodnih koji ostavljaju za sobom ružnu golotinju očaja da se nemoćnim pipcima uhvati za neki svetliji detalj ustoličenog beznađa gospodariti sobom svesno upravljati reinkarniranim osećanjima besmisla zahteva napor poznat samo misliocima a misliti znači svesno zabadati nož u leđa sujete tumarati po zamandaljenim skladištima podsvesti u kojima sklonjeni od pogleda i dodira ukleti duhovi ludila vape za časom kada će ih na svetlo dana izvući neki zalutali tračak svesti neka kandža razuma drska i neumoljiva mimo ustaljenih pravila i zakona DAN KAO I SVAKI DRUGI ustajem pijem kafu dan kao i svaki drugi samo što pomalo liči na mačku koja se linja ostavljajući za sobom trag svedočanstvo koje će odneti vetrovi u neke druge predele odakle nam stižu kamioni sa koka - kolom iznenadni telefonski pozivi i opomene za TV pretplatu koju nećemo platiti dan kao i svaki drugi ludake izvode u šetnju po bolničkim hodnicima starci u parkovima prerušeni u razbojnike otimaju od života ono što se još može oteti žene kao ptice sa najcrnjim slutnjama čekaju pred onkološkim institutom prognoze o dugovečnosti svojih dojki koje su podojile čovečanstvo psi izvedeni u šetnju zapišavaju svoja omiljena stabla tačno utvrđenim redosledom u hotelskim sobama se jebu oni koji još nisu osuđeni da žive zajedno dan kao i svaki drugi a u njemu ja pitam sebe gde sam utiskujući svoj glas na magnetofonsku traku sa ostavljenim mestom za odgovor za koji sam siguran da ga niko nikada neće znati MUZEJ VOŠTANIH FIGURA
(Novo delo, Beograd, 1988) SLOVA UZALUDNE MOLITVE LUDOST hoće mi se da budem čep siktava košuljica zmije na plavoj plišanoj ukrštenici jeste li videli kako poskakuje srce na atletskoj stazi neolita rep ima sasvim priljubljen uz ugarak opnokrilca ludost je biti žeton sa iskrzanim zupčanicima u svakoj igri poslednji potez razori ustaljeni poredak monologa u krletkama peščanih satova vrme korača tamo amo amo tamo uvežbanim pokretima SEVER naizgled prazan i providan sever amputiranu nogu u gumenoj čizmi nosi beonjačom zaklanja urođenu manu stari simulant bezubo čudovište ne miri se s postojećim stanjem stvari reskim glasom razbije mesec u ogledalu traži lice cezarovog ubice šapuće u eustahijevu trubu istorije udvostručenu stražu postava pred vrata svoje spavaće sobe sa čijih se zidova smeju nakostrešene ljudske lobanje u drvenim ramovima s katancem na ustima iz kojih cure pseće bale pseće seme pseća krv puca od zdravlja nalakćen na tamnu nedodirnutu stranu smrti ja sam besmrtan kaže histerično ja sam bog na nepcima tetovirane inicijale nosim slanom ih slinom polivam da budu kreč da budu merni instrumenti tvoje ništavnosti hijeroglifi sa zlatnim maljama na uskovitlanom pupku svemira SREDOM POPODNE ovde mi niko neće reći plivaj niti će mi zameriti na plotunu u moju čast zaključao sam se u sopstvenu ubitačnu salvu samo sredom popodne otvaram prozirne kutijice iz kojih kosmate životinjice u trku jurnu na bledo uspaničeno lice prozora ne raduju se više ne srču nektar iz mojih pluća ujutru kada se budim zatičem samo crna krila po sobi razbacana kao žileti i zarđale ogriske smrti na odlazećem lafetu noći MIRISI mirisi koji dolaze sa svih strana krici su života ne mogu da ih ne osetim ne mogu da ih zaobiđem oni se nameću uvlače se u svaki otvor svaku poru u oči i uši u moje gene koji će ih preneti dalje kroz vekove u lepo oblikovanim zavežljajima nostalgije IZ MOJIH RUKU opet su moje misli utonule u plavo srebro beznađa stvarnosti frustrirana telohraniteljko ukucana do dna u moje biće rečitija si od praska kore nežnija od nakinđurenih mrtvih spona zatvorenih u bočice samice likuješ nad mrtvim izrekama predaka predvodnika nekrunisana i ljupka u svojoj devičanskoj nagoti provlačiš se kroz naličje života i metodično iz mojih ruku jedeš bele miševe STAKLENO OKO rezak profil dojke zasvagda zaustavi nož u sunđerastoj membrani koncentracije dok je dotičem staklenim okom krv svetlost do grla oblizuje bestelesnu ubitačnu sačmu grčkih filozofa u tretrapaku škripe rasušene genitalije u bronzanim uzengijama na koštunjavom nebu jahač nalik sebi u negativu glogov kolac nosi na ramenu obliven znojem u krupnom planu osmehom večitog imbecila dekoriše svoje plemenito lice PSI ĆE VLADATI SVETOM
(Književna omladina Srbije, Pegaz, Beograd, 1982.) JEDINI NAČIN operite me od čađi operite me od rđe operite me od ispljuvaka zloćudnih kibicera i ja ću bljesnuti sjajem najiskrenijeg pesnika POZDRAV neko je sinoć mogao doći i oštrom kosom glavu mi odrezati bez izvinjenja zabunom to što se ne bih pozdravio sa ivanom rajovićem koji ostaje da traje u plamenu upaljene šibice nikada mu ne bih oprostio GENOCID odnekud mi je poznat sjaj u oku guštera to je sjaj prošlosti to je sjaj sadašnjosti to je sjaj budućnosti gušteri su nakaze ljigave i životinjske u venama sve bi ih posuo benzinom i pri najmanjem plamenu zacvrčali bi minijaturni dinosaurusi BEZNADEŽAN SLUČAJ ležim go u operacionoj sali krmeljivo mi svetlo titra na trbuhu drhtim u predamnestičkom stanju komade mesa s kostiju mi skidaju asistentkinja mi zavlači nos u ušnu školjku niste oprali zube kaže hladno i ja se naježim sakupljam svoje kosti i izlazim protivpožarnim stepenicama u prvoj kafani naručujem pivo i sipam ga u svoju lobanju koja je nesposobna da oseti ukus ljudi me gledaju začuđeno tata stigao je cirkus kaže dete za susednim stolom ja se smešim ali moj osmeh niko ne primećuje OGLEDALO svakog jutra dva ispitivačka oka gledaju me iz ogledala moje misli usmeravaju u istom pravcu i tako godinama menjamo se primetno i ja i onaj tamo prebacujući to jedan drugome istovremeno osmehnemo se setom i taj nas osmeh dirne do suza no ipak ćutimo i glumimo ravnodušnost a obojica znamo šta misli onaj drugi i više od toga znamo šta hoće šta voli znamo sve što je moguće o nekome znati uplašim se ponekad kada ga vidim iznenada neprobuđenog i raščupanog izmučenog seksom i kratkotrajnim snom i on se trgne pogleda me zabezeknuto i ućuti i ćutimo i gledamo se i ćutimo i gledamo se onda se ispišamo u klozetsku školjku kao po komandi obojica povlačimo svoje ručice i voda odnosi talog **** moja preparirana glava na posrebrenoj tacni najlepši je ukras u tvojim kratkovidim očima seto ljubavnice pogledaj me kroz tuširane trepavice sa dobro odmerenog rastojanja iskosa pogledom impotentnog krvnika i ja ću nestati poput mehura od sapunice AUTOGRAM urezujem ime u koru stabla ono me gleda zapanjeno ZNATIŽELJA vidim ti žabu u oku kroz trepavice vezane lancima sunčeva krljušt svetluca u polumraku hoćeš li već jednom zaplakati nad postojećim stanjem PUTNIK svi putevi počinju negde u meni rika bronzanih lavova na prvoj stepenici eho je koji se udaljava koračam govorim govorim sam sa sobom govorim sebi u sebi govorim sebi o sebi govorim sebi na sebi teret ima moć poštanske marke iza mene je sve iza mene je ništa raskršća su znaci pitanja upisujem svoje ime u mokrom pesku u nadi da su svi vetrovi bačeni u okove ispred mene je sve ispred mene je ništa stojim ćutim ćutim sam sa sobom ćutim sebi u sebi ćutim sebi o sebi ćutim sebi na sebi težina sopstvenog ćutanja tera me dalje statua jupitera na horizontu jedini je putokaz pružam ruke ka nebu moj vrisak dugu prelama čovek sam kažem i rađam se ponovo s lovorovim vencem na glavi ![]()
![]()
|
ŠAPAT SA IVICE SVETA
(Alma, Beograd, 2008) KOKTEL Okrenut leđima sluđenom svetu pevam u sebi danima. Tako spokoj sputavam da mi kroz trepavice ne iscuri i kane na ljutookog satira u čitanci. Kometu u oku gajim ždrebastu i kučku vragolanku u čizmicama ruskim. Hej, hoj, ponosno kličem naličjem tuđeg glasa travama i kaktusovoj bodlji. Hoj, hej, odgovaraju mamutske gromade klasika i lajave reinkarnacije goniča violina i truba. Zabava je to jutarnja upriličena nadomak gradskih trgova i kafe u šolji u kojoj se mreška vasionska samoća pesnika. VRAPČIĆ Osluškujem praskavo gugutanje izblajhanih udvorica po kuloarima i unjkavi šapat dvorske elite razvratu sklone i bucmaste kao čir. Na balu predvodnika užagrene se oči vernika razdragano smejulje. Lutani animirani i obezdušeni sanjaju zaveru i kljucaju ovas ćuteći na ramenu hranioca predu redom do jutra. Ne znaju da ako se pogazi čast urokljiva se kletva iskrade ispod pazuha tvorca i nadmudri ih. O, grešnici sluzavi. Misli se iscede i ostave ožiljke na tabanima. Utroba rasporena pokisne i satrune na vetrometini dok mozgovi gnjili prebirajući po sećanju osušenim ganglijama sami sebe ne počnu da tetoše kao balegari. Kroz naprstak pluća tad dan pijukne za ljuskom tišine života koji ide dalje i dalje prečicom ropćući zagonetno, vrapčić đavolasti. ODOJČE Strepim slušajući ratnohuškački program svetskih mirovnih pokreta. Odsutno gledam gole starice koje se izležavaju po krovovima i prizivaju Harmsa. Pokušavam da se saberem i pljunem u dalj, u zacakljeno oko kreatora novog svetskog čuda. Nikoga nije briga šta se zbiva u sivilu tuđih mozgova. Ko pluta dalje, a ko tone ostavljajući za sobom nesvarenu predstavu života, žitku i miomirisnu kaku odojčeta iskreno zagledanog u sopstvenu predstavu o spasu čovečanstva pokoljem buntovnika zabarikadiranih. ZNAMENJE Dođe to jednom u očekivanju da se doživi stota. Sklapaju se godovi i ređaju po krivulji dlana. Monstrumi su davno izmislili bombe da ublaže nežnost topuza i praćke. Čekaju nas opet mračne slutnje pred željom za vlašću novih osvajača. Nerođeni plaču iz besplodnog legla. Sparno se nebo trza u trudnoći. Planeta se razuzdana u užasu grči pod znamenjem strašnim bahate svemoći. PESME
(Prosveta, Beograd, 2001.god) VESELO JE MOJE BIĆE Veselo je moje biće. Vidim nevidljivo, čujem nečujno. Opipavam kosti vetrenjača ranjene plotunima ptičjih zvižduka. Zanemeću tek kad me pobede ljuti kustosi, što zuje po bunkerima muzeja i antikvarnica. Kuga se neguje na rtovima. To donosi novac. To daje osećanje nadmoći nad opnokrilcima zavučenim duboko pod koru industrijskog čuda. Tešim se ćaskanjem sa apostolima, ćutljivim manekenima mitova. Šetam kejovima i minskim poljima da ublažim bes i uvežbam paradnu koračnicu. Ne vidim gradilišta na kojima kranovi plešu u zanosu kao nekada mlade Kineskinje. Ne vidim reke u koje se sliva smrad i sva beda bogatstva. Ne čujem muziku pazikuća i tapetara na krovovima labudovih kućica. Njišem se bez razloga. Gledam nebo, debelo i zajapureno i ništa mu ne verujem dok mi se oči, okićene zvezdama, ne naviknu na mrak. STEPENICE Sve je boja, cupkanje svetlosti na površini barice u kojoj se ogleda prolaznost lepote jedrih raznosačica hitnih pošiljki. Ja sam samo sivkasta pega na štrokavoj paleti vremena, jezik prikucan za očerupano krilo ptice koja bi još jednom da oseti slast prvog dodira ženske bradavice na netaknutoj dojci. Monstrum sam mastiljavh prstiju koji bi da smrti pogleda u ispijene oči i kaže : Jebi se, šuplja nakazo! Ko mi je dao vatru umro je uzalud, omrznut od bučnih protivnika pušenja u metrou i na drugim javnim mestima. Izlaz , ako postoji, na drugoj je strani koja će ostati skrivena kao stidljiva polovina Meseca. Uostalom, ništa se ne menja sve dok gore i dole iste protivpožarne stepenice viode. MARTOVSKA IDA Smežurana knedla u grlu niše sama. Čas zloćudna, čas podmuklo mirna. Dlakava i lepuškasta kao mladi mamut koji tumara samoposlugom. Mart je. Utvare proleća još onanišu u napuštenim potkrovljima. Bičevi dana su lepljivi i vezani u čvor. Sutoni dolaze i odlaze tiho kao gladne pume. Ne ostavljaju tragove, samo obrise predmeta na spuštenim vizirima. Nerazgovetno je u sećanju od zvezdane prašine koju donose pčele na maljavim nožicama. Temena su im obeležena belim krsićima po kojima ih prepznaje intendant. Zato sam srećan, ne i nasmejan. Zbog toga ih držim na dlanu i gledam kroz njihova providna krilca, dok me san ne take. Mesec se tad pojavi drag kao limena noćna posuda koja tandrče. Ne vidim ga, u šaci ga držim, kao kusur od kupljenog hleba koji sam davno kotrljao niz strminu pred jedinom kafanom u svom rodnom mestu. PLAVOOKA MILJENICA Kažem sebi, moraš ponekad čuti Adađo, ili se ušuškati bahovim loknicama, dok ti trudnice, kao šarene naduvene patkice, patroliraju prokockanom gubernijom. Svaki poziv je sudska zavera. Svaka tužba je elegija i ponavlja se u istim intervalima kao boginje gradova. Prosjače, tvoj pogled se mresti i zvecka u oluji. Tvoj dah je para iz doba kada su mrtve pesnike sahranjivali sa upijačem i naliv perom. Konoplju si raširio i sada je srčeš, budalo! Složni su samo atentatori. Duduci nisu. Maštaju strižući ušima kao čvorci u kongresnim restoranima. Kako ću te opet naći moja plavooka miljenice? Kako ću ti poljubiti rame, ako te je stid? Mišu moj nakinđureni što stiskaš akne kao šlogirane vaškice, ko će te voditi mokrim ulicama u ponoć? Ko će te čekati pred sudnicama i ludnicama ako se opet umoriš i padneš ničice pred moje noge, narandžaste od sitosti i šetnje račvastim obalama Amazona? VELIKA PREDSTAVA
(Srpska čitaonica i knjižnica Irig Novi Sad, 1990) SVETI CITATI SVETI CITATI sloboda grlatih predvodnika umiruje oholost krda piskavih lakeja u račvastom jajovodu istorije buji baji modra klico sutra ćeš klicati novim zakonima stići će i tebe mucanje limunovih stisaka proganjaće te beda raseljenih naseobina stidećeš se osušenih staračkih koža pred kamenim ogriscima sekutića i znaćeš konačno šta je zavist šta je klackanje skeleta na drugoj strani kruženja šta je gnusoba uspostavljenih hijerarhija u pozi uskipelih staleža šta je milost utisnutog žezla u meso tvoga opstanka račvo zauzdanih vidika nećeš umaći čeljustima nasleđenih ložišta hodnicima bauk-krematorijuma stišaćeš besnilo svoga uspona balaveći oblo čelo prastarih oltara u lokvi izbljuvanog samoprekora pa ipak otisci skinutog ordenja strugaće tvoja plućna krila visoko gore gde sa diskova ražanih oreola kaplju sveti citati po runima zatalasanog krda ZA SVOJE SPASENJE tu su zakopani ostaci dobre letine pazi ne poziraj sedom dželatu ne ulazi bez poziva u predvorja okrečenih košnica ti nisi car ni svetac ni bog tebi nije dato da micanje brušenih čeljusti mrava nazoveš pravim imenom samo spoj sa zemljom najbliži je idealu savršenog seksualnog akta budi odan majci prirodi incest je najviši oblik ljubavi incest je narcisoidno uživanje u sopstvenom biću incest je zadržavanje plemenitih karakteristika u krugu istokrvnih primeraka samoljublje je savršenstvo sve drugo je izdaja i obmana samo tako mi ćemo biti mi a oni će biti oni samo tako zadržaćemo svoje osnovne crte svoj oblik koji sprečava da se raspemo u beskraj amorfnih senki i šumova ti to možeš bar toliko učini za svoju dušu za svoje spasenje za igru suludih lutkica na zategnutoj žici opstanka STEPENIK rane gatanja skupo je plaćeno verovanje u vašu moć ostružem li mrlje sa krila orla imaću pancir i biću mak zvuci rogova i dvojnica padaće pred moje noge jer ja sam rođen da budem zvuk i nek mi se plaze patuljasti glodari nicaće opet masline iz nabora mojih stopala preplaviće me slapovi svetlećih piskova i biću luč priljubljen uz zvonku postojanost kruženja bat životnih sokova stepenik večnosti tik iznad besmisla tik ispod smisla NEOČEKIVANA LITURGIJA listajte duhovi mamutskih buba kitite se kulisama trijumfalnih sinagoga vratite se srži sopstvenog življenja postojećih tragova krivoustih prethodnika nema više u lelujanju sasušenih makaza za ljuštenje purpura sa kore usahlih vekova zaronite u taljiganje raspojasanih rogatih ulizica režati nije isto što i cupkati na podlozi iskrivljenih tulipana budalasto sve je budalasto neuspesi poražavaju traganje za nepostojećim ravno je glodanju senastih plotova predgrađa zauzdanih hrskavičavim uzdama uroka čemu rasipati sjaj koščatih likova stolica usađenih u čeljust neba mrestite se mrestite okca dresiranih huljica mrestite se surlice opakih sumnji puštene na pašu zvezdanih odsjaja ugašena telašca ostavićete na pojilu bezrazložno osmehnuta plesu šugavih iscelitelja u snopu kosih vizija neočekivane liturgije KUNIĆI kunići kunići lokvice okatih pupljenja prete da vas kamenuju pipci sudbine u mimohodu zaustavljaju se nad vašim glavama tonete u spiralna čistilišta bakljice vekokvnih preliva samo vi možete sprečiti nicanje kopnenih balčaka mudraci sušnih mladeža ako ste odjek škrtih lednika ako ste mačevi svemira ako ste kružno penušanje kišnice ako ste bujanje silikonskih čvorova vratite se u špilje zovinih šumova i tražite pod muljem štitova oštricu iskovanih zakletvi samo tako smrt će mimoići izbočine vaših vunenih glavica snuždenih kućica srama opremljenih da traju koliko i stisak crnih latica posutih po peščanim plažama preistorijskih virova KLJUČ SAZNANJA nada kipi u prisnoj unutrašnjosti odisejevih galija smrt visi sa klinova golih stubišta kreste svemira plamte žutilom pšeničnjaka povez seže do granica uma u nizu monotonih praćakanja svesti papirus nema tajni pred užeglim komađem milenijuma ko remeti gubanje troskoka hronosovih satova ko podmeće pleća pod skut poljuljanih svetova ko atak na razboritost boga naziva usponom uma ko sebi sebe prinosi na žrtveniku pustolovina duše taj zna ključ saznanja skriven je u čistilištima ludila i svaka svest sagori u spoju s njegovim višestrukim falusom i otužna pitomost oka plazi ravnodušnost zenica na bedeme novih zgarišta NEMA POMILOVANJA nema pomilovanja ozonskih glavoseča retorika je stvar dugoprstih zelenaša odenutih u plavo retorika je muža koncentričnih krugova svesti uozbilji se upiši se u registar reinkarniranih dabrovih mošnica inače će ti prosuti mozak polovnim nakovnjem kada te iskuju za svetle ciljeve kada na tvojoj koži ucrtaju putanje mrkokrutih moreplovaca kapljice duše cediće ti kroz sita zavisti i divljenja možeš li podneti težinu stida na abažur- kapcima možeš li sputati crvooke krvopije da opijum laskanja ne ubrizgaju u tvoje načete vene ili ćeš podleći zarazi religioznih utešitelja kojima je blaćenje ikonostasa isto što i spiranje krvi sa jarbola jarebičastih galija usmerenih ka kaljugama sveta prikucanog ekserom za svod nedosanjanih treptaja PAKT
(Narodna biblioteka, Kraljevo, 1982) LEGIJE PAF ponekad limeni petao sleti na moje rame načeto kratkotrajnim slepilom i kaže PAF to PAF moja je jedina veza sa svetom moj opijum moja srećna zvezda moj kamen spoticanja moj ego ružno i zgrčeno kao opušak revolucije bi da diže transparente do kasno u noć da ispisuje na osvetljenoj strani meseca LJUSKA NADE gazim slatku tvrdoću upokojenih drumova između jesam i biti gazim gazim gazim preko pustih poljana prostrtih pred moje čeone kosti oglodane ogoljene modre prodirem u nepovrat nema više zaustavljanja pred suludim tvorevinama svesti trulež sam i vlaga buđ i mahovina tuga i radost u ljusci nade koju vetrovi kotrljaju kroz bledu noć LEGIJE dim i boginja jutarnjeg rumenila u šolji kafe obuhvatam se tetrapak pogledom zadovoljan ne mačkasto krzno prepodneva ogrće me toplinom sanjarim o rubikonu koji protiče pod mojim prozorom posmatram desetkovane legije kako obezglavljene tumaraju po mojoj sobi kocka je bačena dovikujem im ave cezare odgovaraju u glas DAN sadržina života rasuta po asfaltu vonj toplih creva titra u nozdrvama dana osmehnutog sopstvenom besmislu gledam ga potopljen u njegovo neshvatljivo postojanje blistava iskra večnosti koja se pali i gasi bez smisla i bez značenja ŠIFRA bude me u zoru goniči ukletog stada svojim mamac-glasovima bačenim u staklenu prazninu između dva mrežasta oka baklje palacajućih jezika osvetljavaju avetinjsku golotinju granitnih bokova falusa sa kojeg kaplje sluz tečnog srebra tupi udarci pogleda odbijaju se od površine svoda neadresirane misli-pisma putuju kroz univerzum daleko od čula njihovo postojanje je tajna čija je šifra u mojoj utrobi PANIKA bat satova valja se niz kičmu sveta panika isisava srž iz laktova i karlice žreci dugo zure u iskopanu mumiju boga visoko čelo prazna utroba falus zaboden u analni otvor stvarnosti POČASNI KRUG U PREDVEČERJE cedi se sluz tvojih godina po mom voštanom poprsju nežno i tupo odzvanja u predvečerje bat tetoviranih cokula naših dželata podigni ljupku mesec-glavu spusti roletne neka krv šikne iz naših obeščašćenih očiju neka životinjski nagoni ožive u telima-školjkama u našim lobanjama umrimo ovde na tren u purpurnom sjaju ti i ja o ogledalo SINULO JE I TEBI mak tik uz telo ti palaca ton ton ton zov zeva u zvonari ako si spona il nalik njoj probudi zvona u konzervama šišmiša začaraj reči jutarnjom sapunicom vadičepu majušni trezor tupo okružuje ametist kako je lepo gnječiti užas pod tvojim falusoidnim tušem razapinjem se ostatke tvoga mesa nalazim među svojim zubima kanibal sinulo je i tebi oko ti u nozdrvu stavljeno zaobljenom kretnjom što izaziva pomeranje vremena unazad spavaj hiper mučeniče u ludačkoj košulji izatkanoj od noći slatkasti bat tvojih usana maršira niz ušnu školjku sve se ponavlja tanjim drvo za sopstvena vešala ali ja sam jedan jedini za šta će mi onda vešala manimo šalu suviše malo straha imam za takav divovski gest zato pesak pod pazuhom prebiram uzaludno nabrajam troroge koji su me pohodili iz noći u noć još pre rođenja davno sam im okrenuo leđa pitam se otkud mi leđa bože moj bože moj bože moj u nešto se ipak mora verovati a veruješ li ti u mene bar malo |
![]()
|
![]()
|
![]()
|
![]()
|
Društvo | utorak 3.06.2003 | 19:49
Urednik Ibarskih novosti: radije bih skočio sa sprata... Izvor: Beta Na prvom ročištu protiv odgovornog urednika nedeljnika Ibarske novosti Ivana Rajovića u opštinskom sudu u Kraljevu u utorak nije došlo do pomirenja sa tužiocem, nekadašnjim direktorom UTRO Srbija i funkcionerom Socijalističke partije Srbije Dušanom Mitrovićem. Ivan Rajović je posle pristanka Dušana Mitrovića na pomirenje, pod uslovom da mu se Rajović i Ibarske novosti izvinu zbog objavljenog teksta, danas odbio takvu nagodbu. Rajović je saopštio da bi radije "skočio sa sprata nego da se izvininjava onima protiv kojih se 15 godina borio, te da bi tužilac trebalo da odgovara po Zakonu o lustraciji i da se mu se ispita poreklo stečene imovine". Mitrović je tužio Rajovića zbog toga što je, kako piše u obrazloženju tužbe, u Ibarskim novostima od 28. februara ove godine, u kolumni Vreme sadašnje, objavio čitav niz neistina protiv njega i naškodio njegovoj časti i ugledu. 27. 11. 2006.
Izvor: NUNS Presudom Okružnog suda iz Kraljeva Novinar Ivan Rajović osuđen za "uvredu" socijaliste Okružni sud u Kraljevu, u veću sastavljenom od sudija Radojke Bažalac, kao predsednika veća, Ilije Zindovića i Cmiljke Miladanović, kao članova veća u krivičnom predmetu okr. Ivana Rajovića iz Kraljeva, zbog krivičnog dela uvreda iz čl. 2 KZ RS, odlučujući po žalbi branioca okrivljenog i privatnog tužioca doneo je presudu po kojoj se odbijaju kao neosnovane, žalbe branioca okrivljenog Ivana Rajovića i privatnog tužioca Dušana Mitrovića, a presuda Opštinskog suda se potvrđuje. U obrazloženju presude se kaže kako je Rajović oglašen krivim i osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 20.000.00 dinara koju je obavezan da plati u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja, a u suprotnom novčana kazna će se zameniti kaznom zatvora tako što će se za svakih 1000.00 dinara računati jedan dan zatvora, s tim da zatvor ne može trajati duže od šest meseci. Osim toga okrivljeni je obavezan da u roku od 15 dana na žiro račun suda plati iznos od 2.000 dinara na ime paušala, a privatnom tužiocu iznos od 59.625.00 dinara na ime troškova krivičnog postupka U obrazloženju se dalje kaže da je žalba okrivljenog neosnovana jer se u njoj neosnovano navodi da je pogrešan zaključak prvostepenog suda da se radnjama okrivljenog stiču elementi krivičnog dela uvrede jer je kod nesporno utvrđenog činjeničnog stanja sporan samo umišljaj na strani okrivljenog – da li je bio svestan i hteo da kroz tekst napisane i tada objavljene kolumne „Vreme sadašnje“ uvredi i omalovaži privatnog tužioca kao čoveka, kao ličnost i građanina ili to nije hteo s obzirom pre svega na odbranu okrivljenog i nespornu činjenicu da je njegova kolumna beležila događaje, anomalije koje se u društvu dešavaju, kroz osvrte i mišljenja u toj kolumni, kao i činjenicu da su ličnosti u kontekstu teme epizodna imena koja okrivljeni nije hteo da vređa. Ovo iz razloga što kod nesporno utvrđenog činjeničnog stanja da je u nedeljnom listu „Ibarske novosti“ od 28.02.2003. godine, u rubrici „Vreme sadašanje“, pod naslovom „Bivši direktori otkupljuju firme, a deca brane otadžbinu“, okrivljeni pored ostalog napisao za privatnog tužioca Dušana Mitrovića da kao bivši direktor «Srbije» prvi uleće sa svojom krvlju i znojem stečenom lovom da otkupi šta se otkupiti može,..» i umesto da sade praziluk u Ćupriji ili nekom drugom turističkom mestu ovi Miloševićevi sledbenici dreše kese dok narod bukvalno gladuje...»pravilan je zaključak prvostepenog suda da ovakvo novinarsko izlaganje vređa čast i ugled privatnog tužioca. Naime, ironičnim izražavanjem i snažnim aluzijama na zatvor u Ćupriji, dakle na određeno kriminogeno ponašanje koje je sankcionisano, okrivljeni je kod običnog čitaoca nakon čitanja spornog teksta stvorio impresije da su negativne pojave na koje se ukazuje u tekstu vezane za privatnog tužioca. Dakle, stvarajući negataivni sud o vrednosti privatnog tužioca okrivljeni je vređao i omalovažavao ličnost privatnog tužioca što je suprotno čl.11 Zakona o javnom informisanju kojim je izričito propisano da se u javnom informisanju mora poštovati nepovredivost ljudskog dostojanstva i prava na privatni život čoveka i da javno glasilo ne može objavljivati ili reprodukovati informacije, članke ili podatke u kojima se vređaju čast i ugled lica, a koja sadrže uvredljive izraze i nepristojne reči. Ispitujući prvostepenu presudu u delu odluke o kazni drugostepeni sud je našao da se neosnovano u žalbi branioca okrivljenog navodi da utvrđenim olakšavajućim okolnostima na strani okrivljenog nije dat odgovarajući značaj, a da je pogrešno kao otežavajuća okolnost cenjeno to što je okrivljeni sporni tekst objavio u svojoj knjizi koja predstavlja njegov publicistički rad koji ni od koga nije zabranjen. Ovo iz razloga što je utvrđene olakšavajuće okolnosti koje se odnose na lične, porodične, imovinske prilike okrivljenog, uz otežavajuće okolnosti koje se odnose na odsustvo kajanja zbog izvršenog krivičnog dela i rešenosti okrivljenog da tekst objavi i u knjizi Zabeleške iz bezumlja. Presuda je donesena posle tri godine, na desetogodišnjicu obeležavanja demokratskih protesta koji su upravo u Kraljevu i započeli i trajalio sto dana, a koje je sve vreme vodio Ivan Rajović. Protesti su, kao što je poznato, organizovani zbog krađe glasova na izborima u čemu je, kako je dokazano, učestvovala stranka čiji je ne samo pripadnik, već i potpredsednik SO u to vreme bio Dušan Mitrović koji se posebno angažovao na tome da SPS sačuva vlast u Kraljevu i pored očigledne pobede Koalicije Zajedno.Osim toga, ni sam Mitrović ne poriče da je učestvovao na aukciji za kupovinu preduzeća, ali tvrdi da je to činio za svog bogatog prijatelja iz inostranstva. I na kraju, Mitrovića je Opštinski sud u Kraljevu osudio na godinu dana zatvora, odnosno uslovno na dve godine, zbog zloupotrebe službenog položaja ali mu je Vrhovni sud tu kaznu ukinuo uz obrazloženje da je optuženi Preduzeću DP Srbija pribavio protivpravnu imovinsku korist u ukupnom iznosu od 87.179,59 dinara, dakle u iznosu manjem od 100.000.00, koji, kako se kaže, predstavlja kvalifikovanu okolnost za postojanje ovog krivičnog dela, kaže se u presudi koju je potpisao predsednik veća sudija Novica Peković. |
KULTURA – Piše Bojana Milosavljević
Nove knjige: "PESME" - IVANA RAJOVIĆA -Prošle sedmice u Kraljevačkom pozorištu održana je promocija nove knjige poezije, nepretencioznog naslova "Pesme" Ivana Rajovića, koju je objavila izdavačka kuća "Prosveta" iz Beograda sredinom jeseni. Reč je o devetom po redu poetskom delu autora (od kojih su i dve knjige poezije za decu), koji je u međuvremenu objavio i dve zbirke dokumentarne proze i reportaža Pred neuobičajeno brojnom publikom, koju su činili njegovi prijatelji, poštovaoci i čitaoci skloni Rajovićevim stihovima (sudeći po tome, on je zaista bogat covek) Književni klub Kraljevo upriličio je predstavljanje najnovije knjige njegove poezije jednostavnog naziva "Pesme." Miloš Milišić, kao aktuelni predsednik ovog Udruženja, čiji je član od osnivanja i Ivan Rajović, podsetio je na njegove prve objavljene pesme, kao i to da će Rajovićev pesnički angažman naredne godine dobiti značaj 2o-godišnjeg jubileja. Istovremeno je govorio i o Rajevićevom doprinosu zajedničkim književnim ostvarenjima ove organizacije (pokretanje edicije, manifestacija i glasila domaćih pisaca). Milisav Savić, direktor prestižne izdavačke kuće "Prosveta" koja je objavila Rajovićevu najnoviju knjigu, smatrao je potrebnim da napomene kako je u ovogodišnjoj "Prosvetinoj" izdavačkoj delatnosti zbirka našeg sugrađanina jedna od boljih. Književno veče bilo je pravo mesto i da g-din Savić podseti na i dalje prisutan negativan trend komercijalizacije knjige, kao kulturnog dobra, posebno poezije, pa je i ovom prilikom ponovio svoj apel javnosti i pojedincima da uvek, koliko mogu, pomognu objavljivanje vrednih rukopisa. Uz ogradu da je veći poznavalac proze, Savić je ipak izneo nekoliko zapažanja ("kao običan čitalac") i o "Pesmama" Ivana Rajovića, rekavši da su "pune, sa jakim narativnim slojem, kao kada se citaju Ilijada i Odiseja, uglavno nastale kao poetska viđenja svakodnevice." Čini se da je Savićev pogled na Rajovića kao pesnika bio neuporedivo bliži ukusu i mišljenju publike na promociji, negoli kasnije široko i na više mesta uopšteno prikazivanje zbirke, od strane pesnika Adama Puslojića, koji je priznao da je blizak s njim u žestini preispitivanja sveta. Pesnik - gost podsetio je prisutne i na prve komentare na Rajovićevu pojavu u našoj poeziji, u kojima je bio označen kao "momak koji žestoko udara". Više nego u poeziji, "udarao" je Rajović proteklih godina svojom ljudskom savešću i angažmanom, pa makar i u političkim okvirima, ali mu ta iznuđena "transparentnost" ničim nije narušila ličan i umetnički integritet. Rajovićeva mladalačka žestina prepoznatljiva je i u današnjim pesmama, ali je svakako natkriljuju zrelost i promišljenost. Iznađena formula, koja i ne treba da se menja, ne svodi njegovu poeziju na - svet nedovršene apokalipse, kako je to ustvrdio Puslojić. Generalni opis Rajovićevih poetskih motiva, slika i preokupacija ne može stati u jednu do dve sintagme. Barokni oblici pesnikove naracije, koji mestimicno sežu do mitološko-antičkih prizora i metafora, samo su putokazi ka glavnom: "Veselo je moje bice. Vidim nevidljivo, čujem nečujno. Opipavam kosti vetrenjaca" (iz programske pesme zbirke); sve to jednako je - pesnik, ali takav da je ni veći, ni manji od onoga što jeste ("Veliki pesnik"). U istoj ravni sa ovim pesmama, prvima u nizu u zbirci, su i "Pauk", a iznad svih - autoportret, ispovest, priznanje najvernijoj i najdragocenijoj - "Znam ja dobro." Atmosferu na promociji Rajovićeve nove knjige, koja je sve vreme odisala uzajamnom razmenom dobrih vibracija, ulepšali su mladi muzicari na akustičnim gitarama, braća Borko i Igor Rajović, glumac Vukman Rakočević i njegov stariji kolega Mile Nedeljković. ![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
|
![]()
|
![]()
|
![]()
|
|
.

Copyright © 2014 DIOGEN pro cultura magazine & Sabahudin Hadžialić
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: [email protected];
Narudžbe/Order: [email protected]
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: [email protected];
Narudžbe/Order: [email protected]
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina