NA LISTI Od 04.8.2010.g. /
LISTED SINCE August 4th, 2010 among leading European magazines: |
All Rights Reserved
Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić, MSc Sarajevo & Bugojno, Bosnia and Herzegovina MI OBJEDINJUJEMO RAZLIČITOSTI... WE ARE UNIFYING DIVERSITIES |
SVOJ POLOŽAJ NA NEBU
Bili ste državni sekretar u Ministarstvu za dijasporu, i molila bih vas da čitaoce DIOGEN pro kultura magazina upoznate sa položajem Srbije u susednim zemljama?
Bio sam na toj funkciji četiri godine, a pre toga još četiri na mestu pomoćnika ministra za dijaporu. Sada više nisam u toj materiji, ali je naravno ostao kontakt sa ljudima iz dijaspore i Srbima iz regiona, sa njihovim brigama, problemima, uspesima...
Urednik ste u izdavačkoj kući „Arte”, organizator umetničke kolonije u Krčedinu?
„Arte” je više od izdavačke kuće, to je Umetnička grupa, svojevrstan umetnički pokret. Vodim tu kuću, tu grupu, evo već sedmu godinu. Promovišemo umetnost, kroz zajedničke i pojedinačne akcije, priredbe, dogadjaje. Jedno drugoga podupiremo, pomažemo. Putujemo zajedno, organizujemo mnoga velika i mala dešavanja u Srbiji i celom regionu. Imamo divne partnere među umetničkim udruženjima u zemljama regiona i sprovodim razno razne kolonije, koncerte, festivale.... Kao izdavačka kuća „Arte” objavili smo više od 90 naslova, prisutni smo sa sopstvenim štandovina na velikim sajmovima, u Beogradu i Novom Sadu, ali i u drugim gradovima i državama, otvorili smo sopstvenu knjižaru-galeriju u centru Beograda, i spremni smo i otvoreni za saradnju i spregu sa svima koji na jednakim temeljima i osnovama kao i mi delujemo u pravcu stvaranja i promovisanja, zdrave i čiste umetnosti.
Šest godina Umetničke kolonije u Krčedinu?
Ta Kolonija u Krčedinu, jedna od naših desetak kolonija koje organizujemo, posebna je priča. To je kulturološki, pojavni fenomen. Ona je postala brend van svake progresije i očekivanja. Dolaze umetnici iz celog sveta, najveće zvezde, diplomate, ambasadori, zvaničnici... U jednom malom sremskom selu slavi se kultura, prijateljsko okupljanje, druenje, vino i umetnost najvišeg ranga i vrednosti.
U Krčedinu umetnička porodica sa harmonijom i dopunjavanjem?
Moji roditelji Ljubica i Zoran, uz pomoć svojih sinova Predraga i Miodraga, već šest godina organizuju u tom pitomom sremskom selu Krčedinu Medjunarodnu umetničku koloniju, gde krajem svakog jula meseca okupi na stotine slikara, književnika, vajara, glumaca, muzičara... Oni su izabrali, a mi smo im pomogli, da na selu umeto pilića i prasića, gaje umetnot. O tome bih mogao da pričam satima i danima, ali umesto toga, pozivam i tebe i sve one koji ovo čitaju a vole istinsku umetnost i saradnju u tom pogledu, da dodju u Krčedin i budu nam gosti.
Jeste li zadovoljni promocijom knjige „ Jedne od druge” ?
Ja sam pre svega zadovoljan tom knjigom, jer je nastala kao posledica mojih uzvišenih osećanja prema ženama, prema njihovom superiornočću u odnosu na nas muškarce i našim, mojim, slabostima ka njima, koji su očiti, čulni, bolni. To je bio moj poklon jednom vremenu i slikama koje su prolazile kraj mene i kroz mene i iz mene stvorile te pesme, tu formu, u ruzičaste korice knjige ostavljenu za buduća vremena. Duge kampanje i promocije, posebno za knjigu poezije, ne volim. Pesme se pišu da iznesu unutrašnje magnovenje, strepnje, unutrašnje stanje pesnikovo, na vazduh, u prostor, na vetar, međ ljude. Pesma nastaje da bi živela i bila svoja. Da bi bila slobodna i imala svoj život. Kada je objavljena ona više nije moja. Ona je svoja. Živi i razvija se putem i tempom kakav svako od nas ima, u svom stvarnom životu.. Nepredvidljivo. Za knjigu poezije 2000 primeraka, u koliko je „Jedna od druge”, otišla, velika je stvar, ali je meni najvažnije da sam nakon te knjige nastavio jednako zadovoljno da pišem i da radim, te da se osvrtanje na „Jednu...” uvek svodi na nostalgično sećanje na trenutke kako su te pesme nastajale. U svima gradovima gde je ova knjiga predstavljana, a bilo ih je više od 20, u raznim državama, dobio sam nove prijatelje i prijateljice, koji vole ovu knjigu, a time daju tim pesmam, stalno novi životni polet i svežinu.
Napisali ste više odrednica, reportaža, putopisa, feljtona, za domaća i strana glasila i vodili radio-emisije?
Ceo život pišem. Kad nisu pesme, knjige, onda su to eseji, osvrti, novinski članci, feljtoni, intervjui... Spremam upravo jednu knjigu o tome. Imaće naziv „O čemu smo to pričali?“ i u nju ću izdvojiti dvadeset mojih intervjua sa bitnim ljudima u prethodnih 20 godina. Iz svake godine izvućiću po jedan intervju sa nekim poznatim umetnikom, sportistom, političarem... To će biti dnevnik jedne epohe, prenete kroz autentične dijaloge, nastajale u prelomnim godinama i vremenima. Još kao student počeo sam kao novinar na radiju B-92 kada je stvorena ta kultna stanica i kada se na ulici osvala svaka sloboda, pa i sloboda medija, a danas pišem po pozivu, za razne novine i magazine.
Kako uspevate realizirati toliko obaveza - potpisali ste više arhitektonskih projekata, analiza?
Ja sam se arhitekturom, kao osnovnim svojim pozivom, bavio 14 godina i potpisao sam mnogo projekta, studija i analiza, a sve do negde 2004, godine. Posle toga volonterski savetujem prijatelje kada sređuju svoje enterijere i pretplaćen sam na najznačajnije arhitektonske revije kod nas i u svetu, i stalno nešto crtkam, kako volim to da kažem, skiciram... Tako da imam tu stalnu vezu sa arhitekturom i ta vrata nisam skroz zatvorio. Prožimanje umetnosti mi je uvek davalo novu snagu i novu inspiraciju, tako da ću, siguran sam, imati još svojih projekta i nacrta za nameštaj, enterijere, kuće, ali i odevne predmete...
Predsednik ste AK kluba „Crvene zvezde“, inače ste poznati kao strastveni navijač Crvene Zvezde?
Meni je Crvena zveda u srcu od rođenja. Više od strasti i više od ljubavi. Nerazdvojni deo tela i duše.
O režiji: „Svoj položaj na nebu“ lepo zamišljeno, iz pozornišnih predstava „U kubu“ ?
To je taj život pesme i knjige o kome sam pričao. Moje pesme sada postoje i žive kroz razne umetničeke izražaje i forme, a to poezija samo je. Jedna od pesama koja mi je veoma draga je upravo “Svoj položaj na nebu“ za koju smo i snimili i taj intrigantan spot, u kome ja u raskošnom baroknom ambijentu, isto tako kostimiran, živim i piše uz moje muze koje mi dolaze u svest i u san. Ova pesma je inače, doživela, za kratko vreme, mnogo objavljivanja i prevoda, ali mi je najdraži prevod koji je uradila na slovenački jezik, Mariborčanka Nataša Švikart.
Kineski pisac za decu Xu Lu, vlasnik izdavačke kuće „Delphin media“ iz kineskog grada Vuhana postigli su sporazum o objavljivanju dve knjige za decu u Kini?
To je jedan od rezultata mog studijskog boravka u Kini 2012. godine. Moja dela za decu biće objavljena tamo, ja ću ovde pomoći objavljivanje kineskih pisca. Saradnja izmedju naša dva udruženja je dugogodišnja i veoma plodonosna, na korist obe države i obe kulture.
Je li lakše pisati za decu ili odrasle?
Ko voli da piše i ima inspiraciju i volju za tim hobije, nikada i ništa mu nije teško da piše. Pisanje za decu mi je dobrih deset godina, uz sve ozbiljne poslove koje sam radio, bilo glavna preokupacija. Danas pišem manje za decu, ali pišem, jer imam dvoje divne dece u kući, sina Mihjajla i ćerku Janu, koji su mi nepresušni izvor inspiracije. Veza sa stvaralštvom za decu su i gotovo svakodneva saznaja za nova uvršatavnja mojih dela za decu u antologije, izbore, panorame, časopise, udđbenike... To je rezultat, danas, eto tih godina rada u književnosti, pozorištu i muzici za decu.
Pozorišna predstva "U kubu", po Vašim pesmama u koreografiji balerine Milice Jević, a u režiji Anike Lehki, i izvođenju kulturnog beogradskog „Teatra Levo“?
Eksperiment koji je rediteljka Anika Lehki učinila postavljajući moje pesme na scenu i udahnjujući im novi, teatarski, život, nešto je najlpše što mi se desilo u životu, posebno što rediteljku do tada nisam ni poznavao niti sam znao za njeno interesovanje za moj rad i moje pesme, odnosno njenom posvećenom isčitavanju moje poezije. Tom predstavom poetski tetar se vratio na pozorišne scene Beograda i Srbije, na velika vrata, unoseći novi duh stihu, uz saglasje sa vrhunskom glumom, koreografijom, muzikom. Uspeh koji je predstava ovih godina postigla, dokaz je samo potrebe da sa na ovakav način još više razmišlja i konkretno radi. Poezija je vanvremena kategorija, važnija i temeljnija i od filozofije, i od pozorišta i od opere, recimo. Poezija je temelje i nadgradnje, svega ovoga ponaosob, ali svega toga skupa. I opet o životu pesme, kad ode od autora i sama počene da živi. Eto moje je pesma osetila Anika i dala im pozorišni ukus, nov način predstavljanja, života...
Snimanje spota za pesmu „On nikada nikome nije priznao to“ autora Vladimira Mladenovića?
„Jedna od druge“ je iznedrila i te ekperimente, tu divnu saradnju u raznim umetničkim smerovima, sa divnim ljudima, saradnicima, koji su mi bili oslonac, podrška u celom tom procesu, nastanka knjige, spotova, multimedijalnih promocija, pozorišne predstave... Ne bih ništa to izneo bez Vlade, Irene, Sofije, Anike, Maje, Sanje, Goce i svih drugih dragih prijatelja i saradnika, i njihove neisrpne energije i dobrote u prijateljstvu. Biti deo ekipe, deo tima, ma na kom mestu da si u toj strukturi, toj hijeraqrhiji, je osećaj punog doprinosa jednoj zajedničkoj uzvišenoj priči, jednom delu kom svi nesebično najbolje daju ono što znaju i umeju. Tako sam se osećao i osećam se svih ovih godina sa njima.
Nakon tri godine rada, u Temišvaru objavljena knjiga "Antologija srpske poezije Jugoistočne Evrope", priredio sa kolegom i velikim pesnikom Slavomirom Gvozdenovićem iz Rumunije?
To mi je veoma važna knjiga i prva antologija koja tretira srpske pesnike sa ovog prostora, iz tih dvadesetak, država. Rad je bio dug i temeljan i plod je pre svega mog desetogodišnejg prijateljevanja sa dr Slavomir Gvozdenoviće z Rumunije i sa većinom od tih pesnika koje smo uvrstili u ovu Antologiju. Ova knjiga, siguran sam, dobiće svoju potvrdu i medju čitalačkim i medju kritičarskim svetom.
Šta planirate u bliskoj budućnosti na stvaralačkom planu?
Šta planiram? Sve što planiram, već radim... Meni vreme stalno istiće... Brže ide, nekako curi, beži... I ako bih voleo da sedim i da u senci krčedinskog oraha pišem i dovršavam svoj roman, ja ovih dana u svojoj kancelariji i knjižari-galeriji „Arte“, u Beogradu, na Obilićevom vencu, priredjujem drugi broj pesničkog zbornika Arte stih, uređujem više od dvadeset knjiga, kako bih spremno sa svojom „Arte“ kućom dočekao veliki Medjunarodni beogradski sajam knjiga, na kome tradicionalno imamo svoj štand. Radim osvrte i recenzije za mnoge stvaraoce. Staram se da se u Srbiji organizuju izložbe i nastupi članova naše grupe iz sveta, ali da i naši ćlanovi odlaze u svet i tamo predstavljaju svoju i našu umetnost. Nastupam širom Srbije i regiona, sa pesničkim bratom Vladom Blagojevićem, gitaristom Jozom i pevačicom Sofijom Sretenović i raznim specijalnim gostima, izvodeći naš Poetsko muzički kabare „Arte,brate“, očekujem objavljivanje svojih knjiga u Hrvatskoj, Sloveniji, Italiji... Čeka nas put na Festival „More duša“, koji sa Providencom, organizujemo u Biogradu na moru, pa nastupi u Pragu, Sloveniji, Zagrebu...
Kažite nešto više o sebi i šta drugi misle o Vama ?
Drugima prepuštam da govore o meni, imaju dovoljno materijala i ne sumnjam, uopšte, da će bili raznih komentara i stavova. To i jeste život. Sa puno izlaza. Moj je u poeziji. Kroz nju saopštavam sebe i kroz nju sebe dajem, i drugima i sebi.
Bili ste državni sekretar u Ministarstvu za dijasporu, i molila bih vas da čitaoce DIOGEN pro kultura magazina upoznate sa položajem Srbije u susednim zemljama?
Bio sam na toj funkciji četiri godine, a pre toga još četiri na mestu pomoćnika ministra za dijaporu. Sada više nisam u toj materiji, ali je naravno ostao kontakt sa ljudima iz dijaspore i Srbima iz regiona, sa njihovim brigama, problemima, uspesima...
Urednik ste u izdavačkoj kući „Arte”, organizator umetničke kolonije u Krčedinu?
„Arte” je više od izdavačke kuće, to je Umetnička grupa, svojevrstan umetnički pokret. Vodim tu kuću, tu grupu, evo već sedmu godinu. Promovišemo umetnost, kroz zajedničke i pojedinačne akcije, priredbe, dogadjaje. Jedno drugoga podupiremo, pomažemo. Putujemo zajedno, organizujemo mnoga velika i mala dešavanja u Srbiji i celom regionu. Imamo divne partnere među umetničkim udruženjima u zemljama regiona i sprovodim razno razne kolonije, koncerte, festivale.... Kao izdavačka kuća „Arte” objavili smo više od 90 naslova, prisutni smo sa sopstvenim štandovina na velikim sajmovima, u Beogradu i Novom Sadu, ali i u drugim gradovima i državama, otvorili smo sopstvenu knjižaru-galeriju u centru Beograda, i spremni smo i otvoreni za saradnju i spregu sa svima koji na jednakim temeljima i osnovama kao i mi delujemo u pravcu stvaranja i promovisanja, zdrave i čiste umetnosti.
Šest godina Umetničke kolonije u Krčedinu?
Ta Kolonija u Krčedinu, jedna od naših desetak kolonija koje organizujemo, posebna je priča. To je kulturološki, pojavni fenomen. Ona je postala brend van svake progresije i očekivanja. Dolaze umetnici iz celog sveta, najveće zvezde, diplomate, ambasadori, zvaničnici... U jednom malom sremskom selu slavi se kultura, prijateljsko okupljanje, druenje, vino i umetnost najvišeg ranga i vrednosti.
U Krčedinu umetnička porodica sa harmonijom i dopunjavanjem?
Moji roditelji Ljubica i Zoran, uz pomoć svojih sinova Predraga i Miodraga, već šest godina organizuju u tom pitomom sremskom selu Krčedinu Medjunarodnu umetničku koloniju, gde krajem svakog jula meseca okupi na stotine slikara, književnika, vajara, glumaca, muzičara... Oni su izabrali, a mi smo im pomogli, da na selu umeto pilića i prasića, gaje umetnot. O tome bih mogao da pričam satima i danima, ali umesto toga, pozivam i tebe i sve one koji ovo čitaju a vole istinsku umetnost i saradnju u tom pogledu, da dodju u Krčedin i budu nam gosti.
Jeste li zadovoljni promocijom knjige „ Jedne od druge” ?
Ja sam pre svega zadovoljan tom knjigom, jer je nastala kao posledica mojih uzvišenih osećanja prema ženama, prema njihovom superiornočću u odnosu na nas muškarce i našim, mojim, slabostima ka njima, koji su očiti, čulni, bolni. To je bio moj poklon jednom vremenu i slikama koje su prolazile kraj mene i kroz mene i iz mene stvorile te pesme, tu formu, u ruzičaste korice knjige ostavljenu za buduća vremena. Duge kampanje i promocije, posebno za knjigu poezije, ne volim. Pesme se pišu da iznesu unutrašnje magnovenje, strepnje, unutrašnje stanje pesnikovo, na vazduh, u prostor, na vetar, međ ljude. Pesma nastaje da bi živela i bila svoja. Da bi bila slobodna i imala svoj život. Kada je objavljena ona više nije moja. Ona je svoja. Živi i razvija se putem i tempom kakav svako od nas ima, u svom stvarnom životu.. Nepredvidljivo. Za knjigu poezije 2000 primeraka, u koliko je „Jedna od druge”, otišla, velika je stvar, ali je meni najvažnije da sam nakon te knjige nastavio jednako zadovoljno da pišem i da radim, te da se osvrtanje na „Jednu...” uvek svodi na nostalgično sećanje na trenutke kako su te pesme nastajale. U svima gradovima gde je ova knjiga predstavljana, a bilo ih je više od 20, u raznim državama, dobio sam nove prijatelje i prijateljice, koji vole ovu knjigu, a time daju tim pesmam, stalno novi životni polet i svežinu.
Napisali ste više odrednica, reportaža, putopisa, feljtona, za domaća i strana glasila i vodili radio-emisije?
Ceo život pišem. Kad nisu pesme, knjige, onda su to eseji, osvrti, novinski članci, feljtoni, intervjui... Spremam upravo jednu knjigu o tome. Imaće naziv „O čemu smo to pričali?“ i u nju ću izdvojiti dvadeset mojih intervjua sa bitnim ljudima u prethodnih 20 godina. Iz svake godine izvućiću po jedan intervju sa nekim poznatim umetnikom, sportistom, političarem... To će biti dnevnik jedne epohe, prenete kroz autentične dijaloge, nastajale u prelomnim godinama i vremenima. Još kao student počeo sam kao novinar na radiju B-92 kada je stvorena ta kultna stanica i kada se na ulici osvala svaka sloboda, pa i sloboda medija, a danas pišem po pozivu, za razne novine i magazine.
Kako uspevate realizirati toliko obaveza - potpisali ste više arhitektonskih projekata, analiza?
Ja sam se arhitekturom, kao osnovnim svojim pozivom, bavio 14 godina i potpisao sam mnogo projekta, studija i analiza, a sve do negde 2004, godine. Posle toga volonterski savetujem prijatelje kada sređuju svoje enterijere i pretplaćen sam na najznačajnije arhitektonske revije kod nas i u svetu, i stalno nešto crtkam, kako volim to da kažem, skiciram... Tako da imam tu stalnu vezu sa arhitekturom i ta vrata nisam skroz zatvorio. Prožimanje umetnosti mi je uvek davalo novu snagu i novu inspiraciju, tako da ću, siguran sam, imati još svojih projekta i nacrta za nameštaj, enterijere, kuće, ali i odevne predmete...
Predsednik ste AK kluba „Crvene zvezde“, inače ste poznati kao strastveni navijač Crvene Zvezde?
Meni je Crvena zveda u srcu od rođenja. Više od strasti i više od ljubavi. Nerazdvojni deo tela i duše.
O režiji: „Svoj položaj na nebu“ lepo zamišljeno, iz pozornišnih predstava „U kubu“ ?
To je taj život pesme i knjige o kome sam pričao. Moje pesme sada postoje i žive kroz razne umetničeke izražaje i forme, a to poezija samo je. Jedna od pesama koja mi je veoma draga je upravo “Svoj položaj na nebu“ za koju smo i snimili i taj intrigantan spot, u kome ja u raskošnom baroknom ambijentu, isto tako kostimiran, živim i piše uz moje muze koje mi dolaze u svest i u san. Ova pesma je inače, doživela, za kratko vreme, mnogo objavljivanja i prevoda, ali mi je najdraži prevod koji je uradila na slovenački jezik, Mariborčanka Nataša Švikart.
Kineski pisac za decu Xu Lu, vlasnik izdavačke kuće „Delphin media“ iz kineskog grada Vuhana postigli su sporazum o objavljivanju dve knjige za decu u Kini?
To je jedan od rezultata mog studijskog boravka u Kini 2012. godine. Moja dela za decu biće objavljena tamo, ja ću ovde pomoći objavljivanje kineskih pisca. Saradnja izmedju naša dva udruženja je dugogodišnja i veoma plodonosna, na korist obe države i obe kulture.
Je li lakše pisati za decu ili odrasle?
Ko voli da piše i ima inspiraciju i volju za tim hobije, nikada i ništa mu nije teško da piše. Pisanje za decu mi je dobrih deset godina, uz sve ozbiljne poslove koje sam radio, bilo glavna preokupacija. Danas pišem manje za decu, ali pišem, jer imam dvoje divne dece u kući, sina Mihjajla i ćerku Janu, koji su mi nepresušni izvor inspiracije. Veza sa stvaralštvom za decu su i gotovo svakodneva saznaja za nova uvršatavnja mojih dela za decu u antologije, izbore, panorame, časopise, udđbenike... To je rezultat, danas, eto tih godina rada u književnosti, pozorištu i muzici za decu.
Pozorišna predstva "U kubu", po Vašim pesmama u koreografiji balerine Milice Jević, a u režiji Anike Lehki, i izvođenju kulturnog beogradskog „Teatra Levo“?
Eksperiment koji je rediteljka Anika Lehki učinila postavljajući moje pesme na scenu i udahnjujući im novi, teatarski, život, nešto je najlpše što mi se desilo u životu, posebno što rediteljku do tada nisam ni poznavao niti sam znao za njeno interesovanje za moj rad i moje pesme, odnosno njenom posvećenom isčitavanju moje poezije. Tom predstavom poetski tetar se vratio na pozorišne scene Beograda i Srbije, na velika vrata, unoseći novi duh stihu, uz saglasje sa vrhunskom glumom, koreografijom, muzikom. Uspeh koji je predstava ovih godina postigla, dokaz je samo potrebe da sa na ovakav način još više razmišlja i konkretno radi. Poezija je vanvremena kategorija, važnija i temeljnija i od filozofije, i od pozorišta i od opere, recimo. Poezija je temelje i nadgradnje, svega ovoga ponaosob, ali svega toga skupa. I opet o životu pesme, kad ode od autora i sama počene da živi. Eto moje je pesma osetila Anika i dala im pozorišni ukus, nov način predstavljanja, života...
Snimanje spota za pesmu „On nikada nikome nije priznao to“ autora Vladimira Mladenovića?
„Jedna od druge“ je iznedrila i te ekperimente, tu divnu saradnju u raznim umetničkim smerovima, sa divnim ljudima, saradnicima, koji su mi bili oslonac, podrška u celom tom procesu, nastanka knjige, spotova, multimedijalnih promocija, pozorišne predstave... Ne bih ništa to izneo bez Vlade, Irene, Sofije, Anike, Maje, Sanje, Goce i svih drugih dragih prijatelja i saradnika, i njihove neisrpne energije i dobrote u prijateljstvu. Biti deo ekipe, deo tima, ma na kom mestu da si u toj strukturi, toj hijeraqrhiji, je osećaj punog doprinosa jednoj zajedničkoj uzvišenoj priči, jednom delu kom svi nesebično najbolje daju ono što znaju i umeju. Tako sam se osećao i osećam se svih ovih godina sa njima.
Nakon tri godine rada, u Temišvaru objavljena knjiga "Antologija srpske poezije Jugoistočne Evrope", priredio sa kolegom i velikim pesnikom Slavomirom Gvozdenovićem iz Rumunije?
To mi je veoma važna knjiga i prva antologija koja tretira srpske pesnike sa ovog prostora, iz tih dvadesetak, država. Rad je bio dug i temeljan i plod je pre svega mog desetogodišnejg prijateljevanja sa dr Slavomir Gvozdenoviće z Rumunije i sa većinom od tih pesnika koje smo uvrstili u ovu Antologiju. Ova knjiga, siguran sam, dobiće svoju potvrdu i medju čitalačkim i medju kritičarskim svetom.
Šta planirate u bliskoj budućnosti na stvaralačkom planu?
Šta planiram? Sve što planiram, već radim... Meni vreme stalno istiće... Brže ide, nekako curi, beži... I ako bih voleo da sedim i da u senci krčedinskog oraha pišem i dovršavam svoj roman, ja ovih dana u svojoj kancelariji i knjižari-galeriji „Arte“, u Beogradu, na Obilićevom vencu, priredjujem drugi broj pesničkog zbornika Arte stih, uređujem više od dvadeset knjiga, kako bih spremno sa svojom „Arte“ kućom dočekao veliki Medjunarodni beogradski sajam knjiga, na kome tradicionalno imamo svoj štand. Radim osvrte i recenzije za mnoge stvaraoce. Staram se da se u Srbiji organizuju izložbe i nastupi članova naše grupe iz sveta, ali da i naši ćlanovi odlaze u svet i tamo predstavljaju svoju i našu umetnost. Nastupam širom Srbije i regiona, sa pesničkim bratom Vladom Blagojevićem, gitaristom Jozom i pevačicom Sofijom Sretenović i raznim specijalnim gostima, izvodeći naš Poetsko muzički kabare „Arte,brate“, očekujem objavljivanje svojih knjiga u Hrvatskoj, Sloveniji, Italiji... Čeka nas put na Festival „More duša“, koji sa Providencom, organizujemo u Biogradu na moru, pa nastupi u Pragu, Sloveniji, Zagrebu...
Kažite nešto više o sebi i šta drugi misle o Vama ?
Drugima prepuštam da govore o meni, imaju dovoljno materijala i ne sumnjam, uopšte, da će bili raznih komentara i stavova. To i jeste život. Sa puno izlaza. Moj je u poeziji. Kroz nju saopštavam sebe i kroz nju sebe dajem, i drugima i sebi.
Narudžba knjiga / Purchasing of the books / Bücher bestellen
VILLA AMIRA, Street Ante Starčevića 33,
|
LP vinyl sell from Bosnia and Herzegovinahttp://lpvinyl.weebly.com/
|
.

Copyright © 2014 DIOGEN pro cultura magazine & Sabahudin Hadžialić
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: [email protected];
Narudžbe/Order: [email protected]
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić
WWW: http://sabihadzi.weebly.com
Contact Editorial board E-mail: [email protected];
Narudžbe/Order: [email protected]
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić,
Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili
Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina