|
NA LISTI Od 04.8.2010.g. /
LISTED SINCE August 4th, 2010 among leading European magazines:  |
All Rights Reserved
Publisher online and owner: Sabahudin Hadžialić, MSc Sarajevo & Bugojno, Bosnia and Herzegovina MI OBJEDINJUJEMO RAZLIČITOSTI... WE ARE UNIFYING DIVERSITIES |
 |
|
Interview Sabahudin Hadžialić vs. Akademik, prof.dr. Vladimir Premec, prof. emeritus Sarajevo, Bosna i Hercegovina Oktobar/Listopad 2013. |
Akademik, prof.dr.
Vladimir Premec, prof. emeritus
|
TJESKOBA TOLERANCIJE i IZGUBLJENA MJERA...
S.H.: Uvaženi akademiče Premec, kako vi promišljate prostore bosanskohercegovačke zbiljnosti, danas, Anno domini 2013. u uporedbi sa vremenom šesdesetih do osamdesetih godina prošloga vijeka? Da budem još konkretniji – upotreba prvokoraka socijalizma (pogrešno titulirati kao komunizam) i današnjeg kapitalizma koji mnogi smatraju najrigidnijim oblikom kasnog feudalnog oblika svijesti – prvobitna akumulacija kapitala i početno uobličavanje kapitalizma u susretu sa neoliberalnim shvatanjima globalizacije? Naravno, sa filozofskog aspekta promišljanja i činjenja.
V.P.: Vaše pitanje gospodine Hadžialiću izbija iz pora naše zbilje. Žedne slobode. Pri tom mislim slobodu kao hranu tijelu da bi uopće opstalo. Zahvaljujući „sjajnim“ demagogijama danas imamo slobodu govora, štampe, religije, stranačkih udruživanja, etc. ali slobode nemamo. Mi živimo u lancima nacionalizama umjesto u slobodi nacije i naroda, mi živimo u ropstvu prvobitne akumulacije kapitala pod zastavom i parolom najbezćutnijeg egoizma: u se, na se i poda se, koji ne vidi drugoga kraj sebe, ne čuje drugoga, ne osjeća ni tugu, ni bol, ni radost ni tjeskobu drugoga, kao da smo ljudi kamena srca koji su se faustovski prodali đavlu bez straha od carstva zla. To su zakašnjele forme prvobitne akumulacije kapitala u poraznim pojavama neoliberalnih atributa nakaradno shvaćene globalizacije. Sva dobra koja baštinimo zahvaljujući znanosti zajedničko su dobro svekolikog čovječanstva, a više je no očigledno da nema odgovora na pitanje kako primijeniti znanje na opće dobro u čovječanstvu kakovo je danas. Umjesto strategija i borbe protiv neimaštine i gladi, neki ljudi su izabrali terorizam u borbi za vlast pod krinkom vjere, kao da najjednostavnija istina svih objavljenih vjera ne glasi: NE UBIJ! Moje i Vaše generacije sjećaju se godina koje spominjete, jednog vremena sa horizontom nade u još bolje sutra, a svjedoci smo ruine toga svijeta koji je smrvljen u prah i pepeo. Sjećam se mudrog zaziva: „Čuvajte bratstvo i jedinstvo kao zjenicu oka“, a svjestan sam da nam od vremena davnih nije ništa ostalo. Pomišljam naročito na ljestvice vrijednosti. …
S.H.: Obzirom da ste sudionik „filozofiranja u Sarajevu“, o čemu i pišete u tekstu „Sjećanje na filozofiranje u Sarajevu“ iz PREGLED-a (2004.g.), kada upoređujete današnje „filozofiranje“ sa ondašnjim filozofiranjem sa početka šezdesetih, da li smatrate da je „ljubav prema znanju“ odnosno „ljubav prema mudrosti“ zamijenjena „ljubavlju prema snishodljivosti“ odnosno „ljubavlju prema materijalističkim pretpostavkama? Naime, koliko su filozofi danas u službi političkih predodžbi ili su oni, u otklonu prema navedenom, ipak na pjedestalu alternativnih promišljanja?
V.P.: U tekstu koji spominjete sjećao sam se prvog filozofijskog simpozija studenata filozofije sa svih jugoslavenskih univerziteta koji je održan mjeseca aprila-travnja 1962. godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Prohujale su godine otada, ali se sjećam neobičnog gostoprimstva, koje se osjećalo u zraku, poštovanja osobnosti i filozofijske orijentacije, velikih i širokih znanja i racionalne argumentacije. Da, to je bilo vrijeme želje za znanjima i ljubavi prema mudrosti. Ne vjerujem da su se te ljubavi izgubile u vrtlozima vremena kao što ne vjerujem da se filozofi ne voze u automobilima, ili da ne koriste blagodati standarda civilizacije koju dijele sa drugima. O pitanju koliko su filozofi danas u „službi političkih predodžbi“, ili su pak u otklonu prema navedenom, ili su pak na pjedestalu alternativnih promišljanja, teško je odgovoriti. Vjerujem da najprije mislite na Bosnu i Hercegovinu koja se tu mnogo ne razlikuje od drugih sredina. Poznatih filozofa u Srbiji i Hrvatskoj, ali i u Bosni i Hercegovini bilo je u svim porama i segmentima društva. U rasponu od krajnje ljevice do krajnje desnice. Ne želim spominjati imena, i tko sam ja da sudim za orijentacije i opredjeljenja pojedinaca. Time se moraju baviti vjerodostojne institucije. Ničija legitimna prava ne mogu poricati, ali djela i postupci su mjerodavni svjedoci. Djela nam sude i presuđuju. Ja pripadam filozofijskoj orijentaciji dijaloga za stolom razgovora o svim pitanjima našega života snagom racionalne argumentacije. To je sve što mogu reći na Vaše pitanje.
S.H.: Vaša knjiga TJESKOBA TOLERANCIJE iz 2005. G., kako navodi Abdulah Šarčević u Zeničkim sveskama 05/07 iz juna/lipnja 2007. g., „znači višestruko: višesmisleno zračenje u polju suvremenih kulturalnih ili duhovnih znanosti, duhovnih senzibiliteta koji nas podsjećaju na to da nismo sposobni razumjeti sebe ako ne razumijemo druge, vrijeme u kojem živimo. Nadahnut dvostrukim životom, istodobno filozofskim znanjem i kritičkom sviješću o suvremenosti koja skriva svoje teške probleme, Vladimir Premec se upušta u kritiku bor- niranog uma posredstvom svakovrsne ortodoksije. Duh se ne ugiba pred utvarama ideologije i fantazmagoričnom stvarnošću. The whole man must move at once, čuvena Adissonova rečenica, „koju je s odobravanjem unio u svoje bilježnice Lichtenberg“, a Peter Sloterdijk dopunio: da je i Friedrich Nietzsche taj iskaz mogao izabrati za svoju devizu. „Čovjek se mora cio smjestiti u svoje iskaze“. Ona je karakteristika ove knjige koja čuva filologiju povjerenja u humanitet, nasuprot slijepom povjerenju i pogubnom nepovjerenju u Drugo“.
Kako gledate na trenutne odnose između različitih „drugih“ na ovim prostorima? Možemo li govoriti o multi-identitetima jednosti ili mono-identitetima dvojnosti?
V.P.: Do mišljenja profesora Šarčevića mi je neobično stalo već i zbog toga što nije rasipao svoje vrijeme na sadržaje izvan filozofije. Vjerujem da je i zbog toga ukotvljen u samoću samstva duboko svjestan odgovornosti za svaku svoju ispisanu riječ. To se najeklatantnije vidi u dubokoj studiji posvećenoj slikarstvu Mersada Berbera. Logično, zahvalan sam profesoru Šarčeviću na sudu koji je izrekao o mojim mislima iz TJESKOBE TOLERANCIJE u Zeničkim sveskama. Još mu nisam zahvalio, ali me najviše raduje srodnost razumijevanja i kompetentnost mjere u transtemporalnoj dimenziji povijesti filozofije, u velikanima živih ideja i tjeskobnom vidokrugu naše traumatične jednokratnosti. Zahvaljujem profesoru Šarčeviću za dopisivanja mojem tekstu iz riznice njegovih kriterija i univerzalnih filozofema. …A kako ja gledam na „trenutne odnose između različitih drugih na ovim prostorima“ velim Vam slijedeće. Kada sam 1967. došao u Sarajevo brzo sam zapazio da ljudi ovdje poštuju mjeru u svemu. Povjerovao sam da Bosnu konstituira filozofija mjere. … Danas znam da Bosna i Hercegovina krvari zbog rana koje je zadobila gubitkom mjere. Duboko vjerujem da će zemlja ova naći svoju izgubljenu mjeru, svoje poslanje u kosmosu Ujedinjenih naroda, svoje izgubljeno povjerenje u drugoga, svoju potrebu za istinskim i iskrenim dijalogom o svim svojim problemima i pitanjima od interesa. Vjerujem da će se ova zemlja izčupati iz kandža laži i prevara, lažnih obećanja i jeftinih igara na sreću, i da će postati dostojna povratka u kult slobode koji ne poznaje nikakve zabrane za istinski ljudsko obitavanje čovjeka dostojno. Vjerujem da je to njezino uzorno poslanje među drugim narodima, da je to kult mjere i kult vode koja život znači. …Ne mislim da vjerujem u nešto čega nema, a znam da konačno to mora moći da bude da bi i nova pokoljenja postojala. Tu viziju odobrava svijest stečena u krvavim segmentima bosanskohercegovačke zbilje koji jasno govore o smislu teze da se nasilje zauvijek mora iskorijeniti. … Naravno da u tom smislu možemo govoriti o „multi-identitetima jednosti“, i obrnuto o „ mono-identitetima mnoštvenosti“. Na primjer, Bošnjaci, Hrvati, Jevreji, Romi i Srbi predstavljaju multiverzum naroda koji sa Drugima historijski utemeljuju državu Bosnu i Hercegovinu, a svaki građanin kao pojedinac tvori mnoštvenost civilne države Bosne i Hercegovine. Naravno da je to logika čista od otuđenih strasti gledanja samo sebe i svojih interesa u smislu mračnih recidiva historijskih izama od kojih mi padaju na pamet nacizam i fašizam kao dno otuđivanja ljudske svijesti u vremenu.
S.H.: Kada gledamo trenutni bosanskohercegovački realitet, unutar okruženja koje obuhvaća kulturu sui generis, da li možemo pronaći poveznice koje vode održanju Bosne i Hercegovine kao stabilne, jednoobrazne zemlje sa više identiteta usmjerenih jednom cilju – boljitku svih naroda i građana ovdašnjih?
V.P.: Tajna bosanskohercegovačkog identiteta krije u sebi sedimentirano iskustvo vezivnog tkiva jedne zemlje sa više povijesno nasljeđenih identiteta u vjerama koje su moderno odredile i nacionalno opredjeljenje. Izopaćeno poistovjećenje ovdašnjih vjera sa ideologijskom zloupotrebom rana je izazvana plitkim umom koji sa istinskim vjerskim vrijednostima nema ničeg zajedničkog. Zamislite Bosnu i Hercegovinu kao veliku bogomolju koja natkriljuje tornjeve crkava i minarete džamija iz kojih put nebeskog plavetnila struje molitve vjernika za mir, za povjerenje, za istinoljubivost, za dobrobit ovog jedinog nam darovanog prostora u našoj ovozemaljskoj jednokratnosti. Koliko moćna energija dobra tu zrači spokoj nad vjernim pukom? … Vjerujem da se vrijednosti koje poznaje Bosna i Hercegovina usprkos iskustvu modernog nasilja koje je zaustavio razum i moćni Zapad, neminovno vraća putu koji je odavno trasiran i vodi u budućnost, koju otkrivaju razum i vjera: Bosna i Hercegovina mora biti zemlja po svojoj mjeri koja ni za koga neće biti tijesna. …
S.H.: Iskustveno uobličen filozof sa praktičnim otiscima u porukama, djelima i usmjerenjima, što i jeste uvaženi professor emeritus Vladimir Premec, ima štošta reći, ali i metodološki prenijeti novim generacijama studenata filozofije, ali ne i samo njima. Da li smatrate da je multimedijalno društvo (izopaćeni oblici kompjuterskog poistovjećenja čovjeka i stroja) ubilo želju za znanjem svodeći je na puko zadovoljavanje primarnih iskustvenih potreba, ili nade još ima?
V.P.: Ne mislim da je „multimedijalno društvo ubilo želju za znanjem“, naprotiv, vjerujem da je još uvijek živa Aristotelesova teza sa početka Metafizike: „Svi ljudi po prirodi teže za znanjem“. Spominjete patologiju „izopaćenih oblika“ poistovjećivanja čovjeka i stroja, staru odbačenu tezu La Mettrie-a, ali je danas normalan hedonizam koji nudi naša civilizacija, samo je tajna njegove patologije odsustvo mjere i svođenje čovjeka na žrtvu modernih načina komunikacije. To Vam je analogno TV kanalima kojih imate stotine na raspolaganju, a vi stojite pred izborom, na raskršću, da izaberete jedan, više njih, ili nijedan jer se ne podudaraju sa vašim interesima i ne zadovoljavaju vaše kriterije. Osim toga, uvijek su postojali oni pojedinci koji su informaciju stvarali i golema većina onih koji su je koristili optimalno i patološki. Jedan je Nikola Tesla, a svi koji postoje na bilo koji način će biti korisnici njegovih izuma i otkrića. … Naravno da nada postoji. Ona je nerazgovjetni movens ljudskog bića, unutarnja energija bez koje bi naš život postao statička besmislica. …
S.H.: Posljednje, ali ne i zadnje pitanje za vas, obzirom da sagledavate književnost kao umjetnost riječi unutar pojavnog oblika svjesnosti bosanskohercegovačkih autora, ali i autora šireg prostora – Jugoistočne Evrope, da li smatrate da je današnja književnost saznajno bogatija i empirijski sadržajnija u odnosu na književnost vremena vaše mladosti, ili se radi o deja vu sa neznatnim otklonima unutar moguće postavke postmoderne? I, ako jeste, u čemu se ogleda ta različitost?
V.P.: Enciklopedija mrtvih Danila Kiša razlikuje se od Cervantesovih priča o događanjima Don Quijota i Sancha Panse, a pričanje Miljenka Jergovića je sjajno. Sva trojica autora pričaju svoju priču. U umjetnosti riječi kao i u filozofiji prepoznatljivo je vrijeme koje određuje sadržaj. Sadržaj prima formu pripovijedanja i respektiramo Kišov sud da su njegove priče metafizičke, a besmisleno je poricati da je Cervantes velik po opisivanju viteškog svijeta koji nestaje, da Jergović slika pamćenja vrijedno od detalja do panorame, … da se divimo svoj trojici svjesni mogućnosti pitanja: Zar to još netko čita? Sve vrijednosti pisanog teksta nalikuju trokutu kriterija: pisac-umjetnost riječi-čitalac. Polazeći od te spoznaje Kasim Prohić je govorio o fenomenografiji umjetničkog teksta. U lepezi dopisanih tekstova kritičke svijesti srećemo suprotne valere. …Kada Vi u Vašem romanu Raskršće svjetova – Kutija života pišete u tri prepoznatljiva sloja: pričajući o svojim autobiografskim uspomenama u prvom sloju, širite taj siže na povijesna prostranstva Bosne u drugom sloju opisujući mogući svijet neretvanskih gusara, a svu građu ukotvljujete u treći sloj znanstvenih fusnota, sve to činite na etičkim koordinatama po kojima je historijski poznata i priznata Bosna i Hercegovina. Tako sam ja čitao Vaše umjeće pričanja i komponiranja. Historija književnosti nezamisliva je bez orijentacija, pravaca, srodnih pisaca i velikana koji natkriljuju sve ono kako velite već viđeno-deja vu, …
S.H.: Uvaženi akademiče Premec, kako vi promišljate prostore bosanskohercegovačke zbiljnosti, danas, Anno domini 2013. u uporedbi sa vremenom šesdesetih do osamdesetih godina prošloga vijeka? Da budem još konkretniji – upotreba prvokoraka socijalizma (pogrešno titulirati kao komunizam) i današnjeg kapitalizma koji mnogi smatraju najrigidnijim oblikom kasnog feudalnog oblika svijesti – prvobitna akumulacija kapitala i početno uobličavanje kapitalizma u susretu sa neoliberalnim shvatanjima globalizacije? Naravno, sa filozofskog aspekta promišljanja i činjenja.
V.P.: Vaše pitanje gospodine Hadžialiću izbija iz pora naše zbilje. Žedne slobode. Pri tom mislim slobodu kao hranu tijelu da bi uopće opstalo. Zahvaljujući „sjajnim“ demagogijama danas imamo slobodu govora, štampe, religije, stranačkih udruživanja, etc. ali slobode nemamo. Mi živimo u lancima nacionalizama umjesto u slobodi nacije i naroda, mi živimo u ropstvu prvobitne akumulacije kapitala pod zastavom i parolom najbezćutnijeg egoizma: u se, na se i poda se, koji ne vidi drugoga kraj sebe, ne čuje drugoga, ne osjeća ni tugu, ni bol, ni radost ni tjeskobu drugoga, kao da smo ljudi kamena srca koji su se faustovski prodali đavlu bez straha od carstva zla. To su zakašnjele forme prvobitne akumulacije kapitala u poraznim pojavama neoliberalnih atributa nakaradno shvaćene globalizacije. Sva dobra koja baštinimo zahvaljujući znanosti zajedničko su dobro svekolikog čovječanstva, a više je no očigledno da nema odgovora na pitanje kako primijeniti znanje na opće dobro u čovječanstvu kakovo je danas. Umjesto strategija i borbe protiv neimaštine i gladi, neki ljudi su izabrali terorizam u borbi za vlast pod krinkom vjere, kao da najjednostavnija istina svih objavljenih vjera ne glasi: NE UBIJ! Moje i Vaše generacije sjećaju se godina koje spominjete, jednog vremena sa horizontom nade u još bolje sutra, a svjedoci smo ruine toga svijeta koji je smrvljen u prah i pepeo. Sjećam se mudrog zaziva: „Čuvajte bratstvo i jedinstvo kao zjenicu oka“, a svjestan sam da nam od vremena davnih nije ništa ostalo. Pomišljam naročito na ljestvice vrijednosti. …
S.H.: Obzirom da ste sudionik „filozofiranja u Sarajevu“, o čemu i pišete u tekstu „Sjećanje na filozofiranje u Sarajevu“ iz PREGLED-a (2004.g.), kada upoređujete današnje „filozofiranje“ sa ondašnjim filozofiranjem sa početka šezdesetih, da li smatrate da je „ljubav prema znanju“ odnosno „ljubav prema mudrosti“ zamijenjena „ljubavlju prema snishodljivosti“ odnosno „ljubavlju prema materijalističkim pretpostavkama? Naime, koliko su filozofi danas u službi političkih predodžbi ili su oni, u otklonu prema navedenom, ipak na pjedestalu alternativnih promišljanja?
V.P.: U tekstu koji spominjete sjećao sam se prvog filozofijskog simpozija studenata filozofije sa svih jugoslavenskih univerziteta koji je održan mjeseca aprila-travnja 1962. godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Prohujale su godine otada, ali se sjećam neobičnog gostoprimstva, koje se osjećalo u zraku, poštovanja osobnosti i filozofijske orijentacije, velikih i širokih znanja i racionalne argumentacije. Da, to je bilo vrijeme želje za znanjima i ljubavi prema mudrosti. Ne vjerujem da su se te ljubavi izgubile u vrtlozima vremena kao što ne vjerujem da se filozofi ne voze u automobilima, ili da ne koriste blagodati standarda civilizacije koju dijele sa drugima. O pitanju koliko su filozofi danas u „službi političkih predodžbi“, ili su pak u otklonu prema navedenom, ili su pak na pjedestalu alternativnih promišljanja, teško je odgovoriti. Vjerujem da najprije mislite na Bosnu i Hercegovinu koja se tu mnogo ne razlikuje od drugih sredina. Poznatih filozofa u Srbiji i Hrvatskoj, ali i u Bosni i Hercegovini bilo je u svim porama i segmentima društva. U rasponu od krajnje ljevice do krajnje desnice. Ne želim spominjati imena, i tko sam ja da sudim za orijentacije i opredjeljenja pojedinaca. Time se moraju baviti vjerodostojne institucije. Ničija legitimna prava ne mogu poricati, ali djela i postupci su mjerodavni svjedoci. Djela nam sude i presuđuju. Ja pripadam filozofijskoj orijentaciji dijaloga za stolom razgovora o svim pitanjima našega života snagom racionalne argumentacije. To je sve što mogu reći na Vaše pitanje.
S.H.: Vaša knjiga TJESKOBA TOLERANCIJE iz 2005. G., kako navodi Abdulah Šarčević u Zeničkim sveskama 05/07 iz juna/lipnja 2007. g., „znači višestruko: višesmisleno zračenje u polju suvremenih kulturalnih ili duhovnih znanosti, duhovnih senzibiliteta koji nas podsjećaju na to da nismo sposobni razumjeti sebe ako ne razumijemo druge, vrijeme u kojem živimo. Nadahnut dvostrukim životom, istodobno filozofskim znanjem i kritičkom sviješću o suvremenosti koja skriva svoje teške probleme, Vladimir Premec se upušta u kritiku bor- niranog uma posredstvom svakovrsne ortodoksije. Duh se ne ugiba pred utvarama ideologije i fantazmagoričnom stvarnošću. The whole man must move at once, čuvena Adissonova rečenica, „koju je s odobravanjem unio u svoje bilježnice Lichtenberg“, a Peter Sloterdijk dopunio: da je i Friedrich Nietzsche taj iskaz mogao izabrati za svoju devizu. „Čovjek se mora cio smjestiti u svoje iskaze“. Ona je karakteristika ove knjige koja čuva filologiju povjerenja u humanitet, nasuprot slijepom povjerenju i pogubnom nepovjerenju u Drugo“.
Kako gledate na trenutne odnose između različitih „drugih“ na ovim prostorima? Možemo li govoriti o multi-identitetima jednosti ili mono-identitetima dvojnosti?
V.P.: Do mišljenja profesora Šarčevića mi je neobično stalo već i zbog toga što nije rasipao svoje vrijeme na sadržaje izvan filozofije. Vjerujem da je i zbog toga ukotvljen u samoću samstva duboko svjestan odgovornosti za svaku svoju ispisanu riječ. To se najeklatantnije vidi u dubokoj studiji posvećenoj slikarstvu Mersada Berbera. Logično, zahvalan sam profesoru Šarčeviću na sudu koji je izrekao o mojim mislima iz TJESKOBE TOLERANCIJE u Zeničkim sveskama. Još mu nisam zahvalio, ali me najviše raduje srodnost razumijevanja i kompetentnost mjere u transtemporalnoj dimenziji povijesti filozofije, u velikanima živih ideja i tjeskobnom vidokrugu naše traumatične jednokratnosti. Zahvaljujem profesoru Šarčeviću za dopisivanja mojem tekstu iz riznice njegovih kriterija i univerzalnih filozofema. …A kako ja gledam na „trenutne odnose između različitih drugih na ovim prostorima“ velim Vam slijedeće. Kada sam 1967. došao u Sarajevo brzo sam zapazio da ljudi ovdje poštuju mjeru u svemu. Povjerovao sam da Bosnu konstituira filozofija mjere. … Danas znam da Bosna i Hercegovina krvari zbog rana koje je zadobila gubitkom mjere. Duboko vjerujem da će zemlja ova naći svoju izgubljenu mjeru, svoje poslanje u kosmosu Ujedinjenih naroda, svoje izgubljeno povjerenje u drugoga, svoju potrebu za istinskim i iskrenim dijalogom o svim svojim problemima i pitanjima od interesa. Vjerujem da će se ova zemlja izčupati iz kandža laži i prevara, lažnih obećanja i jeftinih igara na sreću, i da će postati dostojna povratka u kult slobode koji ne poznaje nikakve zabrane za istinski ljudsko obitavanje čovjeka dostojno. Vjerujem da je to njezino uzorno poslanje među drugim narodima, da je to kult mjere i kult vode koja život znači. …Ne mislim da vjerujem u nešto čega nema, a znam da konačno to mora moći da bude da bi i nova pokoljenja postojala. Tu viziju odobrava svijest stečena u krvavim segmentima bosanskohercegovačke zbilje koji jasno govore o smislu teze da se nasilje zauvijek mora iskorijeniti. … Naravno da u tom smislu možemo govoriti o „multi-identitetima jednosti“, i obrnuto o „ mono-identitetima mnoštvenosti“. Na primjer, Bošnjaci, Hrvati, Jevreji, Romi i Srbi predstavljaju multiverzum naroda koji sa Drugima historijski utemeljuju državu Bosnu i Hercegovinu, a svaki građanin kao pojedinac tvori mnoštvenost civilne države Bosne i Hercegovine. Naravno da je to logika čista od otuđenih strasti gledanja samo sebe i svojih interesa u smislu mračnih recidiva historijskih izama od kojih mi padaju na pamet nacizam i fašizam kao dno otuđivanja ljudske svijesti u vremenu.
S.H.: Kada gledamo trenutni bosanskohercegovački realitet, unutar okruženja koje obuhvaća kulturu sui generis, da li možemo pronaći poveznice koje vode održanju Bosne i Hercegovine kao stabilne, jednoobrazne zemlje sa više identiteta usmjerenih jednom cilju – boljitku svih naroda i građana ovdašnjih?
V.P.: Tajna bosanskohercegovačkog identiteta krije u sebi sedimentirano iskustvo vezivnog tkiva jedne zemlje sa više povijesno nasljeđenih identiteta u vjerama koje su moderno odredile i nacionalno opredjeljenje. Izopaćeno poistovjećenje ovdašnjih vjera sa ideologijskom zloupotrebom rana je izazvana plitkim umom koji sa istinskim vjerskim vrijednostima nema ničeg zajedničkog. Zamislite Bosnu i Hercegovinu kao veliku bogomolju koja natkriljuje tornjeve crkava i minarete džamija iz kojih put nebeskog plavetnila struje molitve vjernika za mir, za povjerenje, za istinoljubivost, za dobrobit ovog jedinog nam darovanog prostora u našoj ovozemaljskoj jednokratnosti. Koliko moćna energija dobra tu zrači spokoj nad vjernim pukom? … Vjerujem da se vrijednosti koje poznaje Bosna i Hercegovina usprkos iskustvu modernog nasilja koje je zaustavio razum i moćni Zapad, neminovno vraća putu koji je odavno trasiran i vodi u budućnost, koju otkrivaju razum i vjera: Bosna i Hercegovina mora biti zemlja po svojoj mjeri koja ni za koga neće biti tijesna. …
S.H.: Iskustveno uobličen filozof sa praktičnim otiscima u porukama, djelima i usmjerenjima, što i jeste uvaženi professor emeritus Vladimir Premec, ima štošta reći, ali i metodološki prenijeti novim generacijama studenata filozofije, ali ne i samo njima. Da li smatrate da je multimedijalno društvo (izopaćeni oblici kompjuterskog poistovjećenja čovjeka i stroja) ubilo želju za znanjem svodeći je na puko zadovoljavanje primarnih iskustvenih potreba, ili nade još ima?
V.P.: Ne mislim da je „multimedijalno društvo ubilo želju za znanjem“, naprotiv, vjerujem da je još uvijek živa Aristotelesova teza sa početka Metafizike: „Svi ljudi po prirodi teže za znanjem“. Spominjete patologiju „izopaćenih oblika“ poistovjećivanja čovjeka i stroja, staru odbačenu tezu La Mettrie-a, ali je danas normalan hedonizam koji nudi naša civilizacija, samo je tajna njegove patologije odsustvo mjere i svođenje čovjeka na žrtvu modernih načina komunikacije. To Vam je analogno TV kanalima kojih imate stotine na raspolaganju, a vi stojite pred izborom, na raskršću, da izaberete jedan, više njih, ili nijedan jer se ne podudaraju sa vašim interesima i ne zadovoljavaju vaše kriterije. Osim toga, uvijek su postojali oni pojedinci koji su informaciju stvarali i golema većina onih koji su je koristili optimalno i patološki. Jedan je Nikola Tesla, a svi koji postoje na bilo koji način će biti korisnici njegovih izuma i otkrića. … Naravno da nada postoji. Ona je nerazgovjetni movens ljudskog bića, unutarnja energija bez koje bi naš život postao statička besmislica. …
S.H.: Posljednje, ali ne i zadnje pitanje za vas, obzirom da sagledavate književnost kao umjetnost riječi unutar pojavnog oblika svjesnosti bosanskohercegovačkih autora, ali i autora šireg prostora – Jugoistočne Evrope, da li smatrate da je današnja književnost saznajno bogatija i empirijski sadržajnija u odnosu na književnost vremena vaše mladosti, ili se radi o deja vu sa neznatnim otklonima unutar moguće postavke postmoderne? I, ako jeste, u čemu se ogleda ta različitost?
V.P.: Enciklopedija mrtvih Danila Kiša razlikuje se od Cervantesovih priča o događanjima Don Quijota i Sancha Panse, a pričanje Miljenka Jergovića je sjajno. Sva trojica autora pričaju svoju priču. U umjetnosti riječi kao i u filozofiji prepoznatljivo je vrijeme koje određuje sadržaj. Sadržaj prima formu pripovijedanja i respektiramo Kišov sud da su njegove priče metafizičke, a besmisleno je poricati da je Cervantes velik po opisivanju viteškog svijeta koji nestaje, da Jergović slika pamćenja vrijedno od detalja do panorame, … da se divimo svoj trojici svjesni mogućnosti pitanja: Zar to još netko čita? Sve vrijednosti pisanog teksta nalikuju trokutu kriterija: pisac-umjetnost riječi-čitalac. Polazeći od te spoznaje Kasim Prohić je govorio o fenomenografiji umjetničkog teksta. U lepezi dopisanih tekstova kritičke svijesti srećemo suprotne valere. …Kada Vi u Vašem romanu Raskršće svjetova – Kutija života pišete u tri prepoznatljiva sloja: pričajući o svojim autobiografskim uspomenama u prvom sloju, širite taj siže na povijesna prostranstva Bosne u drugom sloju opisujući mogući svijet neretvanskih gusara, a svu građu ukotvljujete u treći sloj znanstvenih fusnota, sve to činite na etičkim koordinatama po kojima je historijski poznata i priznata Bosna i Hercegovina. Tako sam ja čitao Vaše umjeće pričanja i komponiranja. Historija književnosti nezamisliva je bez orijentacija, pravaca, srodnih pisaca i velikana koji natkriljuju sve ono kako velite već viđeno-deja vu, …
|
|
|
|
|
Biografija Akademika, prof. dr. Vladimira Premeca, prof. emeritusa
na zvaničnoj WWW stranici Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine
Narudžba knjiga / Purchasing of the books / Bücher bestellen
|
|
VILLA AMIRA, Street Ante Starčevića 33,
|
LP vinyl sell from Bosnia and Herzegovinahttp://lpvinyl.weebly.com/
|
|
|
.
Copyright © 2018 Sabahudin Hadžialić & Peter Tase
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publishers and owners: Peter Tase & Sabahudin Hadžialić
Whitefish Bay, WI, United States of America
Diogen pro kultura magazin (Online)
ISSN 2296-0929
Diogen pro kultura magazin (Print)
ISSN 2296-0937
Library of Congress USA / Biblioteka - Knjižnica Kongresa SAD
Contact Editorial board E-mail: [email protected];
Narudžbe/Order: http://www.diogenpro.com/diogen-all-in-one.html
Pošta/Mail USA: Peter Tase, 5023 NORTH BERKELEY BLVD. WHITEFISH BAY, WI, 53217, USA
Pošta/Mail BiH: Sabahudin Hadžialić, Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009: Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publishers and owners: Peter Tase & Sabahudin Hadžialić
Whitefish Bay, WI, United States of America
Diogen pro kultura magazin (Online)
ISSN 2296-0929
Diogen pro kultura magazin (Print)
ISSN 2296-0937
Library of Congress USA / Biblioteka - Knjižnica Kongresa SAD
Contact Editorial board E-mail: [email protected];
Narudžbe/Order: http://www.diogenpro.com/diogen-all-in-one.html
Pošta/Mail USA: Peter Tase, 5023 NORTH BERKELEY BLVD. WHITEFISH BAY, WI, 53217, USA
Pošta/Mail BiH: Sabahudin Hadžialić, Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina