Proljeće 2012.
Član redakcije DIOGEN pro kultura magazina
Samira Begman
Književni osvrti
ODŠKRINUTA VRATA IGRE
Samira Begman novom knjigom „U bionjači jednoroga“ propituje prije svega svijet oko sebe i sebe samu. I nije to zamišljeni iščezli svijet mitskog Jednoroga već onaj stvarni svakodnevni... Begmanova je pjesnikinja zatvorene lirike, one koja vrvi ukrasima. Njena poezija ima ritam koji se nastavlja iz pjesme u pjesmu... Begmanova se tako možda može posmatrati i kao pjesnikinja koja promišlja i planira napisano. Kao da u tom haosu života svakodnevnog u tom redu pjesnikinja traži spas za sebe i bližnje. I kad pomislite da će nastaviti u istom tonalitetu ona se poigra poezijom... Otvori vrata igre i progovori direktnim jezikom ili pak napiše pjesmu u pjesmi. Tako se pjesma Gledati treba znati može čitati i kao jedna pjesma ali i kao dvije uporedne pjesme... (Kad procvatu behari...) Kroz gustiš drača probija se sunčev zrak. (... pustinja progovara) Iz kamena džiklja mak. (... sjena samu sebe smišlja) Iz tame, iz dubine, iz pećine (zrije iza zastora....) ptičje pjeva pleme. Rijeka duboka iz mrkog oka (... usred našeg srca) plovi umorna suza čunom pristiže ševa. (...svemir gori) A ja, tražim (Ono što ostaje...) kako u prividu biti cijela. (...Ponekad iz oka kapne.) Samira Begman Karabeg progovoriće i o ljubavi. Koja je nekad neostvarena pa i bolna. Ali će se i poigrati/našaliti ženskim htijenjima za onim, ne možda savršenim, već poželjnim. Kao u pjesmi Oglas. Oglas Tražim muškarca/za životnog partnera/za one night stand/iz noći u noć/nije bitno/kakav je/ali mora biti single/i svakako vjeran/iskren iznad svega mora biti i senzibilan/da mi svaku želju u očima čita/da moje strepnje i boli osjeća/nježnošću da ih blaži/svoju femalnu stranu/smjerno da ispoljava/tijela moga čežnju da draži/i neka je malo mačo/da čvrst rog ima/ekstaze da poimam/i da je tolerantan/da razumije sve te pobude/kad pogled mi/na stražnjicu drugog sklizne/ali vjeran da je/u društvu/šarmantan/zavidan status da ima/visoke prihode/sve želje iz očiju da mi čita/ da mi u životu/vedri i oblači/da me oblači i svlači/da mi rudi i budi/da je duhovan i duhovit/ (bez ironije molim)/da voli muziku, poeziju/šetnje duge/da voli sve što i ja volim/da mi je i kamen temeljac/i nebeska spona/muškarca za pratnera tražim nije bitno kakav je.../ kći Babilona No vratimo se osnovnom pojmu, tačnije imenitelju zbirke –Jednorogu. Zašto Jednorog, to mitsko biće, koje asocira na eros na seksualnost, kad Begmanova ne piše eksplicitnu erotsku poeziju? I opet, zašto da ne ? Jednorog je i mit i tajna. I to neuhvatljiva tajna poput ljubavi. Prema predanju, Jednoroga iz mita može pripitomiti samo djevica. Znači čisto biće. A da li se čistota može posmatrati i kao duhovna, a ne tjelesna odrednica? Begmanova čistoti prilazi s te strane... Čistoća je u oku tj. beonjači i posmatrača i Jednoroga. A svijet sa jednorogom ili bez njega je takav da ga više niko ne može pripitomiti. Prema predaji, Bog je Adamu dao zadatak da imenuje sve što vidi u rajskom vrtu. U nekim prijevodima Biblije, Jednorog je bila prva imenovana životinja, i prema tome uzdignuta iznad ostalih životinja svijeta. Kada su Adam i Eva napustili raj, Jednorog je krenuo s njima kao simbol poštenja, nevinosti i čednosti. Ova priča pokazuje da je Bog ostavio Adamu i Evi („palom“ čovječanstvu) mogućnost da se vrate ponovo u Raj ako pronađu tajni ključ skriven u simbolici Jednoroga koji ih vjerno prati. Begmanova traga za tim ključem opominjujući u pjesmama da svijet ne pripada samo nama današnjima već i onima koji dolaze. Na kraju zbirke nalazi se ciklus Haiku u kojem autorica prilično uspješno savladava ovu nimalo laganu poetsku formu. Begmanova možda jeste pjesnikinja koja voli poetske ukrase ali se jačina njenog stvaralaštva više osjeti kad se poigra direktnim, ogoljenim govorom. Nermina Omerbegović Sarajevo ![]()
|
Otopljeni smisao sebstva
Ja žena Ja žena, ja kurva, ja duša djetinja, stvaranja svijeta. Autorica Mogu li pjesmom život obujmiti? Odgovore vaseljenske dati? Mogu li sjećanje na ramenima ponijeti? I svjetlosnim žigom opstati? Mogu li smisao stradanja pronaći? Unutar sopstvenih pojanja? Samira Begman Karabeg refleksivnost vlastitog otiska unutar poetike smisla sebstva kreira nadajući se ne samo da će sopstvenu dušu osloboditi bremena godina patnje, već i prenijeti moguću sreću. Onu pronađenu sreću unutar kreacije koja objedinjuje višeslojnu nju. Pjesnikinju. Ženu, prije svega. Iz nje toplota vrućih voda izvire dok pokušava, nesvjesno (no, šta je svjesnost do vid creacie sui generis), ovaplotiti riječi i Karla Manhajma[1] u vječitom krugu ponavljanih pitanja: Ko je u pravu? I zbog čega? Filozofska promišljanja pjesnikinje ovdje nisu u konfliktu sa snovima poeta o cvijeću, sreći i ljubavi. Ne! Dapače, iskustveno jaka, pred nama se otvara arhipelag saznanja, od Kanta, preko Hegela i sve do samozatajnog, buđenju ustreptalog Sartra. Junga da i ne pominjem. Iz svake riječi, poruke, pjesničkog stava, kao malj po tijelu usnulih nadanja, udaraju nas valovi probuđenih misli. Ljudskih. Ženskih. Njenih. Stav[2] je nešto građeno decenijama. I, naravno, kao i svaki čovjek koji želi živjeti unutar određenog društva smisla (bar se nadati) i ona, iako pokušava vladati kreacijom vlastitog otiska, stvara društvo samo. Kako i navedoh, iskustveno jaka, mora, ipak, voditi računa da, kada posvećuje pjesme dragim ljudima, ali i onim manje dragim, ne izgubi suštinu pojavnosti. Naime, na prostorima bivše Jugoslavije je veoma popularno biti u medijima[3], prisutan pred očima različitih javnosti bez obzira koliko to nekome smetalo ili ne. Pojavnost u ovome slučaju mora biti usmjerena mogućim alternativama jednostavnih, ljudskih pretakanja služenju...ljudskosti, ako jesmo, ili barem pokušavamo, ljudima biti. Ponegdje se još uvijek, nenadano, nađu pjesme sa satiričnom potkom, koje kao da strše upozoravajuće iznad ostalih, no, i one se, unutar konteksta uobličavanja društva po sebi. Samirina poezija je ponekad i žudno provokativna dok vabi ljubavi stremeći. Njeni svjetlosni otisci nisu samo trag na snijegu u proljeće nadanja, već čvrsto korijenje unutar jeseni života. Njena usmjerenost sociološkoj alegoriji simbolike svijeta kojeg gleda, ali i sluša upijajući neštedimice sopstvene strahove, je inspirativni oblik iskrenog straha od smrti. Jednoroga. Ona je zaštitnica mitskoga bića u sebi. Ne radi vlastitog spasa, već širih, nama teško pojmljivih ciljeva. Da, ona spašava ciljeve: istine, ljubavi, inspiracije, čežnje... Teško je izdvajati posebnost unutar njene poetike, jer kompletan oblik predstavljene poezije i nije ništa drugo do život unutar vlastitog ukazanja. Sama činjenica da još nije uspjela ispiti do kraja krv iz kaleža Jednoroga, upozoravajući nas na sudbinu nas, nedoraslih. Onoga trenutka kada zavrsi sa time, svijetu neće trebati više njena, upozoravajuća poezija. Jednostavno će poezijom postati. Svijet. Samira je osobnost karaktera koji još uvijek istražuje, unutar granica ljudskosti, čak i u pjesmama. Njeno istraživanje nije ništa drugo[4] do vlastita percepcija sebstva. I tada nastaje problem. Nama. Da shvatimo snagu suštine njenih nadanja. I na kraju, njeni različiti oblici poetskih odraza i unutar haikua su samo drugačiji oblik istovjetnih namjera: Da moli, upozori, voli, ali i traži. Ljubav, prije svega. Od one prema i od čovjeka, do one nama još uvijek nepojmljive. Dok ne ispijemo kalež. Krvi vlastite, možda. Sabahudin Hadžialić Sarajevo, 03.2.2012. [1] Ne treba li, kad ispitamo sve mogućnosti ljudskog mišljenja, na osnovu toga zaključiti da postoje bezbrojni mogući putevi kojisma se može ići? Zar ovaj društveni proces uspona u atinskoj demokratiji nije izazvao veliki talas skepticizma u istoriji zapadnjačkog mišljenja? Zar sofisti grčke prosvećenosti nisu bili izraz sumnjalačkog stava zato što su se u njihovom mišljenju o stvarima sukobljavala dva načina objašnjavanja? S jedne strane postojala je mitologija, stil mišljenja jednoga plemstva koje je još vladalo ali je već bilo osuđeno na propast, a sa druge strane više analitički stav u mišljenju gradskog zanatlijskog donjega sloja koji se kretao naviše. Ukoliko su se obe ove forme tumačenja sveta susticale u mišljenju sofista i ukoliko je za svaku moralnu odluku bilo u najmanju ruku dve norme a za svaki kosmički i društveni događaj bar dva objašnjenja, nije čudo što su se sofisti skeptički izjašnjavali o vrednosti ljudskog mišljenja. Stoga je glupo na ograničeni školski način koriti ih zbog toga što su oni u svojim saznajnim teorijskim naporima bili skeptičari. Oni su jednostavno imali hrabrosti da iskažu ono što je svako osećao – hrabrosti koja je zaista karakteristična za tu epohu – naime, da je ranija nedvosmislenost normi i tumačenja sveta bila uzdrmana i da se zadovoljavajuće rešenje moglo naći samo u temeljnon podvrgavanju sumnji i u razmišljanju o suprotnostima.“ Karl Manhajm (IDEOLOGIJA I UTOPIJA, Izdavač NOLIT, Beograd, biblioteka SASZVEŽĐA, str. 10. i str.11., 1978.g.) [2] Prema Jungu, stav predstavlja gotovost psihe, koja može biti svesna ili nesvesna i predstavlja usmerenost, odnosno očekivanje. [3] Kako prosjaci uma vele:“ da mi je da bidnem i izađem u medijima, pa da umrem“, dok im meštri public relations, spin-majstori i ini šapću na uho: „ i negativna reklama je reklama“. Upravo tako, koliko god da činjenicama raskrinkavaš licemjerje, lopovluk, zavist i zlobu ovdašnjih prosjaka uma, tim toliko gore po činjenice. I penju se ka vrhu vlasti, književnosti, ljudskosti?! Da li, jer, ipak, „toranj kada padne i dalje je toranj, dok je smeće i dalje smeće, bez obzira koliko se penje..kako veli jedna njemačka poslovica.“ (Iz knjige eseja radnog naslova „Zamjenska sudbina“ u pripremi, S.H., 2012.) [4] banalizirajući tu pojavnost ![]()
|
Narudžba knjiga / Purchasing of the books / Bücher bestellen
TRAVNIK
Sarajevo |
Mostar |
.

Copyright © 2012 DIOGEN pro cultura magazine & Einhorn Verlag S. Begman, Küsnacht, Schweiz
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO magazine - Stevo Basara.
All Rights Reserved. Publisher: Einhorn Verlag S. Begman, 8700 Küsnacht, Schweiz
WWW: http://einhornswisse.weebly.com/
Contact Editorial board E-mail: [email protected]; WWW: http://sabihadzi.weebly.com/
Narudžbe/Order: [email protected]
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić, Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić. Design LOGO magazine - Stevo Basara.
All Rights Reserved. Publisher: Einhorn Verlag S. Begman, 8700 Küsnacht, Schweiz
WWW: http://einhornswisse.weebly.com/
Contact Editorial board E-mail: [email protected]; WWW: http://sabihadzi.weebly.com/
Narudžbe/Order: [email protected]
Pošta/Mail: Freelance Editor in chief Sabahudin Hadžialić, Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina