|
All Rights Reserved
Publishers and owners: Assoc. Prof. Dr & Dr. Honoris Causa Sabahudin Hadžialić and Peter Tase, MBA Whitefish Bay, WI, United States of America MI OBJEDINJUJEMO RAZLIČITOSTI... WE ARE UNIFYING DIVERSITIES |
 |
A WOMAN FROM THIS WORLD
Dr.sci. Vahida Djedović
ŽENA SA OVOGA SVIJETA
| bografija_vahida_djedović.pdf |
| bography_vahida_djedović.pdf |
1.05.2020.
Ostani sa sobom
Otkako je počela ova vanredna situacija, na svakom programu, u gornjem desnom uglu piše da ostanemo kod kuće, a mnogi od nas su, na svojim društvenim mrežama, počeli pisati 'ostani priseban'.
Izgleda da su naša vlada i ministarstvo zdravlja dobro zakazali u donošenju mjera i prevenciji, jer pored izolacionih šatora, trebali su postaviti i šatore za pružanje psihološke pomoći građanstvu. Kad se sve ovo završi, a i ako se ne završi, veliki su izgledi da će u svakoj opštini biti potrebna makar jedna psihijatrijska ustanova.
I, kao što su mnogi već i napisali, važno je ostati priseban, a ja bih rekla da je važno ostati sa sobom.
Ako bismo krenuli od gramatike našeg jezika, mogli bismo puno naučiti o ovoj povratnoj zamjenici. Zamjenici, sebe/se.
Naprimjer, ako bismo je deklinirali, u nominativu je nećemo naći, kao ni u vokativu. Nominativ je prvi padež i odgovara na pitanje ko, šta? Prema tome, sebe ne možemo staviti na prvo mjesto. Vokativ je padež dozivanja, dakle, sebe ne možemo ni dozvati.
Sam naslov teksta je u instrumentalu: sa sobom.
Korijen riječi instrumental je instrument. Ako bismo zamislili sebe kao da smo klavir, kako bismo udarali po tipkama? Da li bismo pravili muziku koja je ugodna za naše uho, (prema tome i za um, duh i tijelo), ili bismo stvarali buku i osjećali se nervozno i neugodno? Dakle, do nas je.
Ali, hajde da vidimo šta kažu religija i filozofija za sobstvo.
Sobstvo, po religijskom i filozofskom simbolizmu predstavlja ujedinilački faktor, koji na ljudsku dušu (savjest), djeluje isjeliteljski, odnosno spasiteljski.
U psihoanalizi, sobstvo treba izraziti ono nepoznato suštastvo koje prevazilazi naše poimanje shvatanja.
Upravo zato je izuzetno važno pronaći sebe. O tome, kako pronaći sebe, pisala sam u nekim ranijim člancima, a u tome nam uveliko može pomoći savjest. Ona je naša sposobnost kojom smo u stanju (pr)ocijeniti moralnu vrijednost svojih postupaka. Tako, kad radimo nešto protiv sebe, osjećamo se loše, a kad uradimo nešto korisno, osjećamo se dobro.
U jednom primjeru, iz književnosti, u knjizi o Makabejcima, starac Eleazar, židov, podvrgava se smrtnoj kazni koja je zaprijećena svima onima koji odbiju jesti svinjsko meso: "...junački se odričući života, pokazat ću se dostojnim svoje starosti i mladićima ostaviti plemenit primjer kako se, za časne i svete zakone, valja spremno i velikodušno izložiti smrti."
Svako od nas ima neke svoje zakone i pravila po kojima živimo i/ili želimo da živimo. Ako zanemarimo te zakone, ako se ponašamo protiv njih zbog nekih drugih dobiti, udaljavamo se od sebe. Svaki put, kad zažmirimo na ono što smo jako dobro vidjeli, odemo nekoliko centimetara ili metara od sebe. Kada često kršimo vlastita pravila, budemo toliko daleko od sebe, pa postajemo anksiozni, depresivni, nesretni, ne možemo da spavamo i često smo pod stresom.
Tako rizikujemo i svoje pshičko, ali i fizičko zdravlje, a često nam bolest i dođe kao upozorenje. Upozorenje da smo se previše odmakli od sebe i da treba da se vratimo sebi.
Jer, ako hoćemo da budemo sa sobom, prvo treba da se vratimo sebi.
Treba da preispitamo svoja uvjerenja, uključimo kritičku misao i pogledamo šta kažu činjenice. Ono što smo ponijeli iz djetinjstva, a duboko se ukorijenilo u nama, ne mora da znači da je tako. Vjerujemo da nismo dovoljno vrijedni, jer smo možda imali oca koji nikada nije bio zadovoljan onim što napravimo. Ali, sada smo odrasli i ne treba nam otac da potvrdi nešto u čemu smo zaista dobri. Poslušajmo svoju savjest: šta nas smiruje, a šta uznemirava? Koliko smo se odmakli od sebe, radeći protiv svojih pravila, a sve kako bimo bili prihvaćeni? Ili dobili neke druge ustupke. Najvažniji zakon je da sebe prihvatimo, jer i imamo samo sebe.
S toga, vratite se sebi dok još imate kome.
I, ostanite sa sobom.
|
| ||||
05.04.2020.
Znamo li pravila jezičke igre medija?
Prije nego je Svjetka zdravstvena organizacija proglasila pandemiju virusne zaraze, a mediji širom svijeta stvorili epidemiju straha, odnosno puno prije svega ovoga, sama sam prestala gledati televiziju, a pogotovo informativne emisije. Prije svega, psihoterapeutkinja sam i radim na prevenciji i održavanju, kako psihičkog, tako i fizičkog zdravlja. Jer, savremena naučna istraživanja otkrivaju kako riječi mijenjaju našu genetsku strukturu i savjetuju da dobro vodimo računa o riječima koje izgovaramo i/ili slušamo.
Pa, iako ne gledam televiziju, na društvenim mrežama ne mogu izbjeći naslove (koje nikada ne otvaram): Čeka nas strašan scenarijo! Nije ovo ništa, šta će tek da bude! Na hiljade mrtvih od korone! Zaraženo ovoliko, umrlo onoliko.... Ostani kući, spasi život.
Katastrofalne riječi nose katastrofalne posljedice. Sigurno ste svi pročitali priču o kugi koja je presrela karavan i otišla da usmrti 1000 ljudi.
Informative emisije, čiji su kozumenti većina svjetske populacije, ne nude samo informacije o aktuelnim dešavanjima u zemlji i svijetu, nego nude način na koji treba da živimo i kako da se ponašamo.
Ako se hoće u potpunosti utjecati na ljude i ostviti dubok dojam kod njih, onda treba da se utječe na emocije. Tako mediji, udaraju na najjaču emociju, emociju straha, a strah, osim što onesposobljava naš imunološki sistem, onesposobljava i psiho-fizičko funkcionisanje.
Naravno, pored katastrofalnih riječi, slažu se slike i prenose snimci sa beskrajno dugim kolonama mrtvačkih kovčega. A zdravstveni radnici izgledaju kao da su na drugoj planeti, pa se stječe utisak da živimo u naučno fantastičnom filmu.
Strah je velika pokretačka sila i pokreće nas da djelujemo? Ali, kako da djelujemo?
Cjelokupno naše ponašanje je usmjereno prema nekom cilju. Cilj svega ovoga nije da umre što manje ljudi, jer većinu odgovornih nije briga za to. Cilj ćemo tek da vidimo. Cilj je za nas, još nevidljiv, a strelica je odapeta. Sada je cilj masovno zastrašivanje, jer najlakše je vladati zastrašenom masom. Kad su ljudi pod strahom, isključuje se svaka mogućnost kritičke misli, a budući da se dobro osjećamo kad imamo kontrolu nad svojim životom, gledamo informativne emisije i čitamo sve dostupne tekstove, ne bismo li saznali što više i utišali strah. Ali, avaj, strah se samo pojačava.
Prema Maslowljevoj hijerarhijskoj ljestvici potreba, danas imamo zadovoljenu samo jednu i to, onu na najnižoj stepenici, a to su osnovne fiziološke potrebe: hrana, voda, vazduh, zaklon.
Sljedeća stepenica iznad je potreba za sigurnošću i zaštitom (zaštita, red, stabilnost).
Dalje, kako se penjemo prema vrhu, dakle na trećoj ljestvici su društvene potrebe (naklonost, prijateljstvo, pripadanje), na četvrtoj, odnosno drugoj s vrha je potreba ega (ugled, status), a na petoj, tj. prvoj ljestvici od vrha piramide potreba je samoaktuelizacija (samoispunjenje).
Sami zaključite koje osnovne ljudske potrebe su nam ukinute ovom epidemijom straha.
Čak imamo i slogan za ovo stanje: Ostani kod kuće. (Ostani doma.)
Naravno, ovakvim sloganom nam se šalje poruka da imamo zadovoljenu jednu ljestvicu osnovnih životnih potreba, a to je zaklon. Ostani u zaklonu. Ostani u pećini.
Da bi ljudi slijedili ovu poruku, utječe se na njihov emocionalni život tako što ih se zastrašuje. Pa se uvodi policijski sat i ograničeno kretanje svakog dana. Čak i zabrane potpunog kretanja kod određene populacije.
Ljude se uslovljava i određuje im se kako da žive. Programira nas se na drugačiji način života. Programira nas se da budemo poslušni. I za ubuduće eksperimente.
Što se tiče jezika i jezičkih igara koje se mogu iščitati iz slogana koji kaže Ostani kući, spasi život, uočljiva je psihološka komponenta i važnost ostajanja u pećini, jer, onaj ko spasi jedan život, kao da je spasio čitav svijet.
Noam Chomsky, veliki mislilac medija i medijskih utjecaja, smatra da mediji u savremenom društvu imaju presudnu ulogu u sistemu kontrole i nadzora širokih narodnih masa, a njima upravljaju privatni kapital i privatni interesi.
Potter dijeli utjecaje medija na kratkoročne i dugoročne, s obzirom na to kad se utjecaj pojavi – odmah nakon konzumiranja medija ili dugo vremena nakon konzumiranja. Ako je današnji utjecaj medija strah, a jeste, onda je jasno da se konzumira odmah, a ostavlja dugoročne posljedice.
Mediji stvaraju naše stavove, utječu na naše emocinalno stanje, pa tako i na psihičko zdravlje, mogu nas natjerati na neku akciju, mogu nas uzbuditi ili smiriti. Ali, zbog negativnog djelovanja, koje je sve više očigledno, važno je da osvijestimo te procese i mehanizme djelovanja medija, te njihovu ulogu u stvaranju našeg mišljenja i kreiranju naših života.
James Halloran, stoga je vidio izlaz u tome da se napusti navika razmišljanja o tome što mediji čine ljudima i zamijenio ju je idejom - što ljudi čine s medijima.
Evidentno je da će ova pandemija ostaviti velike posljedice, ne samo na ekonomiju, nego i na psihičko zdravlje ljudi, a posebno depresiju, koju je Svjetska zdravstvenstvena organizacija proglasila vodećom bolesti za 2020. godinu.
Slučajnost ili ne, procijenite sami.
Zato, ostanite kući i isključite televizor.
Pa, iako ne gledam televiziju, na društvenim mrežama ne mogu izbjeći naslove (koje nikada ne otvaram): Čeka nas strašan scenarijo! Nije ovo ništa, šta će tek da bude! Na hiljade mrtvih od korone! Zaraženo ovoliko, umrlo onoliko.... Ostani kući, spasi život.
Katastrofalne riječi nose katastrofalne posljedice. Sigurno ste svi pročitali priču o kugi koja je presrela karavan i otišla da usmrti 1000 ljudi.
Informative emisije, čiji su kozumenti većina svjetske populacije, ne nude samo informacije o aktuelnim dešavanjima u zemlji i svijetu, nego nude način na koji treba da živimo i kako da se ponašamo.
Ako se hoće u potpunosti utjecati na ljude i ostviti dubok dojam kod njih, onda treba da se utječe na emocije. Tako mediji, udaraju na najjaču emociju, emociju straha, a strah, osim što onesposobljava naš imunološki sistem, onesposobljava i psiho-fizičko funkcionisanje.
Naravno, pored katastrofalnih riječi, slažu se slike i prenose snimci sa beskrajno dugim kolonama mrtvačkih kovčega. A zdravstveni radnici izgledaju kao da su na drugoj planeti, pa se stječe utisak da živimo u naučno fantastičnom filmu.
Strah je velika pokretačka sila i pokreće nas da djelujemo? Ali, kako da djelujemo?
Cjelokupno naše ponašanje je usmjereno prema nekom cilju. Cilj svega ovoga nije da umre što manje ljudi, jer većinu odgovornih nije briga za to. Cilj ćemo tek da vidimo. Cilj je za nas, još nevidljiv, a strelica je odapeta. Sada je cilj masovno zastrašivanje, jer najlakše je vladati zastrašenom masom. Kad su ljudi pod strahom, isključuje se svaka mogućnost kritičke misli, a budući da se dobro osjećamo kad imamo kontrolu nad svojim životom, gledamo informativne emisije i čitamo sve dostupne tekstove, ne bismo li saznali što više i utišali strah. Ali, avaj, strah se samo pojačava.
Prema Maslowljevoj hijerarhijskoj ljestvici potreba, danas imamo zadovoljenu samo jednu i to, onu na najnižoj stepenici, a to su osnovne fiziološke potrebe: hrana, voda, vazduh, zaklon.
Sljedeća stepenica iznad je potreba za sigurnošću i zaštitom (zaštita, red, stabilnost).
Dalje, kako se penjemo prema vrhu, dakle na trećoj ljestvici su društvene potrebe (naklonost, prijateljstvo, pripadanje), na četvrtoj, odnosno drugoj s vrha je potreba ega (ugled, status), a na petoj, tj. prvoj ljestvici od vrha piramide potreba je samoaktuelizacija (samoispunjenje).
Sami zaključite koje osnovne ljudske potrebe su nam ukinute ovom epidemijom straha.
Čak imamo i slogan za ovo stanje: Ostani kod kuće. (Ostani doma.)
Naravno, ovakvim sloganom nam se šalje poruka da imamo zadovoljenu jednu ljestvicu osnovnih životnih potreba, a to je zaklon. Ostani u zaklonu. Ostani u pećini.
Da bi ljudi slijedili ovu poruku, utječe se na njihov emocionalni život tako što ih se zastrašuje. Pa se uvodi policijski sat i ograničeno kretanje svakog dana. Čak i zabrane potpunog kretanja kod određene populacije.
Ljude se uslovljava i određuje im se kako da žive. Programira nas se na drugačiji način života. Programira nas se da budemo poslušni. I za ubuduće eksperimente.
Što se tiče jezika i jezičkih igara koje se mogu iščitati iz slogana koji kaže Ostani kući, spasi život, uočljiva je psihološka komponenta i važnost ostajanja u pećini, jer, onaj ko spasi jedan život, kao da je spasio čitav svijet.
Noam Chomsky, veliki mislilac medija i medijskih utjecaja, smatra da mediji u savremenom društvu imaju presudnu ulogu u sistemu kontrole i nadzora širokih narodnih masa, a njima upravljaju privatni kapital i privatni interesi.
Potter dijeli utjecaje medija na kratkoročne i dugoročne, s obzirom na to kad se utjecaj pojavi – odmah nakon konzumiranja medija ili dugo vremena nakon konzumiranja. Ako je današnji utjecaj medija strah, a jeste, onda je jasno da se konzumira odmah, a ostavlja dugoročne posljedice.
Mediji stvaraju naše stavove, utječu na naše emocinalno stanje, pa tako i na psihičko zdravlje, mogu nas natjerati na neku akciju, mogu nas uzbuditi ili smiriti. Ali, zbog negativnog djelovanja, koje je sve više očigledno, važno je da osvijestimo te procese i mehanizme djelovanja medija, te njihovu ulogu u stvaranju našeg mišljenja i kreiranju naših života.
James Halloran, stoga je vidio izlaz u tome da se napusti navika razmišljanja o tome što mediji čine ljudima i zamijenio ju je idejom - što ljudi čine s medijima.
Evidentno je da će ova pandemija ostaviti velike posljedice, ne samo na ekonomiju, nego i na psihičko zdravlje ljudi, a posebno depresiju, koju je Svjetska zdravstvenstvena organizacija proglasila vodećom bolesti za 2020. godinu.
Slučajnost ili ne, procijenite sami.
Zato, ostanite kući i isključite televizor.
|
| ||||
19.03.2020.
Stanje nesreće na svjetski dan sreće
U početku bijaše Riječ, stoji u prvom poglavlju Svetog Pisma, ali ona (Riječ) ne podrazumijeva izvorno značenje, glas, zvuk i govor. Suština ili esencija, (esencijalizam u filozofiji), prethodi egzistenciji, odnosno postojanosti, pripadnosti.
Dakle, suština našeg života opravdava naše postojanje. Znači li to da Riječ opravdava naše postojanje. I, ako je tako, koja je to riječ?
Krenimo od slobode.
Sloboda je pretpostavka za sreću, a pretpostavka za slobodu je hrabrost, što znači da su sretni oni koji su slobodni, a sobodu im omogućava hrabrost.
Juče je država Bosna i Hercegovina proglasila stanje nesreće, a samo četiri dana prije svjetskog dana sreće.
Koliko je važno da budemo srećni, pisala sam u svojoj doktorskoj disertaciji, a nakon godinu dana istraživanja, eksperimentalna grupa je pokazala znatno bolje rezultate u odnosu na kontrolnu.
Šta utječe na sreću?
Ćelije u našem organizmu treba da budu u balansu i predodređene su za takvo stanje, jer čovjek je dio prirode, a priroda (ako isključimo ljudski utjecaj na nju), djeluje u harmoniji.
Budući da su ćelije unutra, one ne znaju kakva je situacija napolju, ali mozak zna. Stoga je dobro da sebi postavimo pitanja, kao što su: Kako vidimo svijet danas? Jesmo li pod stresom? Osjećamo li strah?
Jer, mozak, putem krvi prenosi informacije ćelijama i one se ponašaju u skladu s onim što smo im poslali. Ako im pošaljemo hormone stresa, one će se tako i ponašati i tada nećemo dobiti ono što nas ozdravljuje, nego ćemo dobiti bolest.
Ako vlada Bosne i Hercegovine kaže da je proglašeno stanje nesreće, ako nam se svakodnevno serviraju cifre umrlih i zaraženih i riječ – smrt, aktivirat ćemo dio u mozgu koji se zove talamus. Talamus dalje šalje poruku amigdali, a njena ključna uloga je u prepoznavanju straha. Strah, svojom intenzivnom nelagodom isključuje sve drugo i koncentriše tijelo na ono što izaziva strah. Budući da strah ima samo jedno usmjerenje, isključuje svako drugo, pa tu nema mjesta za razboritost i kritičku misao.
A kritička misao bi krenula u analizu dobijenih podataka i usmjerila se na vjerovanja i činjenice. Činjenice kažu da od korone, najviše, umiru stari, a upravo su oni ta populacija koja se najviše boji smrti. A strah je tako jaka emocija da od nje možemo i umrijeti.
Suprotnost strahu je neustrašivost, s jedne i kukavičluk, s druge strane. Balans je hrabrost, a hrabrost nam treba za slobodu. Slobodu za kritičku misao. A kritička misao za lijepu riječ i sreću, jer srećni ljudi su zdraviji.
Naučnici su došli do jednog značajnog otkrića. Ustanovili su kako DNK usvaja govor, a kako je svaka izgovorena riječ genetski program, tako riječi mogu da promijene naš život. Genetskom aparatu čovjeka nije važno da li njegov vlasnik misli, čuje, čita ili govori, jer se bilo koja informacija može utisnuti u tzv. talasni genom. Pri tome, DNK aparat nije u mogućnosti da razlikuje od koga dobijate informaciju, da li je to živi sagovornik ili tv aparat. DNK su u mogućnosti da razmjenjuju tu informaciju pomoću akustičnih i elektromagnetnih talasa.
Dr. Andrew Newberg, neuroznanstvenik na „Thomas Jefferson University“ i Mark Robert Waldman, komunikacijski stručnjak, sarađivali su na knjizi „Riječi mogu promijeniti vaš mozak”. U njoj pišu: “Jedna riječ ima moć da utječe na ekspresiju gena koji regulišu fizički i emocionalni stres.”
Kada koristimo pozitivne riječi, kao što su “ljubav” i “mir”, možemo mijenjati način funkcionisanja našeg mozga, povećavajući kognitivno rasuđivanje i osnažujući područja u našim frontalnim režnjevima. Kada koristimo pozitivne riječi češće nego negativne, možemo pokrenuti motivacijske i kreativne centre u mozgu.
S druge strane, kada koristimo negativne riječi, mi sprječavamo proizvodnju određenih neuro-hemikalija koje su zadužene za upravljanje stresom. Svima nama je usađeno da strahujemo; to je način na koji nas naš iskonski mozak štiti od opasnih situacija radi opstanka.
Dakle, kada dopustimo negativnim riječima i pojmovima da zavladaju našim mislima, mi povećavamo aktivnost u centru za strah (amigdale) i uzrokujemo proizvodnju hormona stresa koji preplavljuju naš sistem.
Newberg i Waldman dalje pišu: “Riječi straha šalju alarm kroz mozak, a djelimično i obustavljaju rad centara za logiku i rasuđivanje koji se nalaze u čeonim režnjevima.”
Iz njihove knjige možemo izvući zaključak da pomoću „pravih“ riječi doslovno možemo promijeniti našu stvarnost. Od svake izgovorene riječi javljaju se određene emocije, a na osnovu ove emocije, stvaramo naše ponašanje.
Genetski program je zabilježen u našem nesvjesnom, a nesvjesnim upravljaju emocije, a ne razum. U ovom slučaju, strah.
Prema tome, lijepe riječi, pozitivne priče i lijepi tekstovi nas ozdravljuju. Nasuprot ovome, katastrofične riječi nas razbolijevaju.
Mediji danas šire strah među ljudima i na takav način ubijaju kreativnost. Zbog kreativnosti nastaje zdravlje, a kreativni smo onda kada smo svjesni. U svojoj disertaciji istraživala sam i analizirala da li je sreća povezana sa kreativnošću i da li su sretniji ljudi kreativniji. Na uzorku od 200 ljudi, ispitivala sam koliko sreća zavisi od samopouzdanja i koliko razgovor o pozitivnim i lijepim dešavanjima (pričama), koliko lijepe riječi utječu na promjene u emocionalnom raspoloženju ljudi i doprinose sretnijem životu. Kao što sam navela, dobri rezultati su išli u prilog eksperimentalne grupe.
Na sreću također utječe ljubav. I na zdravlje, naravno. Jer, kada su ljudi u ljubavi, luči se dopamin, serotonin, oksitocin, a oni su poznati kao hormoni zadovoljstva, sreće i povezanosti. Ti hormoni odlaze kroz krv koja je važna za ishranu naših ćelija i naše ćelije tada žive u harmoniji.
Ako živimo u harmoniji sa sobom, a prema tome i sa ljudima oko sebe, šanse da umremo od korona virusa su minimalne.
Ali, kako živjeti u harmoniji sa sobom, kada je svijet u opštem haosu?
I kako ispoštovati svjetski dan sreće, kada je država proglasila stanje nesreće?
Ali, hajdemo za kraj izgovoriti jednu magijsku riječ: Abrakadabra!
Iako joj se pripisuje magijsko značenje, a ova riječ dolazi iz aramejskog jezika, a u prevodu znači – STVARAM KAKO GOVORIM.
Na početku bijaše Riječ. I na kraju bijaše Riječ. I ona, uistinu, može promijeniti svije(s)t.
Komentar redakcije: Svjetski dan sreće je 20.3. https://www.un.org/ga/search/view_doc.asp?symbol=A/RES/66/281
|
| ||||
06.03.2020
NE VIDJETI ŠUMU OD DRVETA
U ženskim časopisima ne čitamo više kako se riješiti celulita ili kako skinuti višak kilograma, danas u ženskim časopisima čitamo kao su muškarci đubrad i kako treba da se riješimo đubreta.
„Pametne žene će radije ostati same, nego da vrijeme gube s kretenima“, čest je naslov ženskih tekstova, koji se dijele, lajkaju i komentarišu.
Maloprije čitam dio iz knjige koju je napisala žena, a govori, naravno o muško-ženskim odnosima, s tim da su muškarci prikazani kao idioti i nenandertalci. Dotična, koliko sam razumjela piše o muškarcima koji na društvenim mrežama ne mogu podnijeti da ih žena odbije, pa ju izvrijeđaju na mrtvo ime. Pri tome autorica, naravno, izjednačava sve muškarce.
O komentarima je suvišno i govoriti. Žene, a svaka je kao imala takvih slučajeva milion, čestitaju na knjzi , prave hvalospjeve i preporučuju svakoj ženi.
Komentarisao je i jedan muškarac, a evo šta kaže:
„Dobar tekst. Vidi se da imaš visoko mišljenje o sebi i poželjna si, vjerovatno. Ali, de nam reci zašto se često dešava da najbolje žene ostanu same ili bivaju u nesretnim vezama? Milim da bi bilo korisnije da razmjenjujete ženske vrline, a ne kako ćete odbiti nekoga ili iskulirati.“
A jedan muškarac, koji je bio na terapiji rekao je da je najveći problem taj što se žene edukuju iz ženskih časopisa i u njima uče sve o odnosima, muškarcima, ljubavi...
„A takve tekstove piše svaka žena koja smatra da je oštećena. Bez ikakvog pokrića.“
Dok čitamo ovakve tekstove, šalje nam se poruka da su svi muškarci gadovi i da je ženama bolje da su same, jer, pametne, lijepe i uspješne žene su same.
Žene se uči da imaju visoko samopouzdanje i, rekli bismo, u tome nema ništa loše, ali ako su to samo alati kojima zapadna kultura želi graditi samopouzdanje kod žena, ako im se stalno govori da one to mogu, da su sposobnije, talentovanije, pametnije, hrabrije od muškaraca, da sve mogu bolje od muškaraca, onda ne dobijamo pravo samopouzdanje, nego dobijamo igru moći. Zapravo, zapadna kultura nam i nameće ovu igru. Nameće se borba i mržnja prema muškarcima, a to rezultira narcisoidnošću. Danas svi teže ka moći i ne znajući da je prava moć biti u skladu sa sobom , svojim integritetom i svojim vrijednostima. Bez obzira šta nam nameću kao ispravno.
Žene se od pamtivijeka uče da idealizuju muške vrijednosti na uštrb svojih, ženskih. Mnoge žene su provele život s neprestanim osjećajem niže vrijednosti, jer su osjećale da je biti žensko nešto drugorazredno, manje vrijedno. Žene su učene da su samo muške aktivnosti, mišljenje, moć i postignuća, zaista vrijedni. Tako moderna kultura zapada sada uči žene da razvijaju ove osobine (muške), opet na uštrb svojih, dakle, na uštrb ženstvenosti, povezanosti, osjećajnosti. Težnja za moći na kraju dovodi do gubitka jedine prave vrijednosti - ljubavi.
Težnja za moći je bit današnjeg feminizma, jer današnje feministkinje ne uzimaju u obzir naučna istraživanja iz polja neuronauke, endokrinologije i psihologije, koja pokazuju očiglednu biološku i psihološku razliku između muškaraca i žena. Današnje feministkinje potkrepljuju vlastitu nespremnost da uzmu u obzir da su spolovi ravnopravni, ali drugačiji.
Današnji feminizam nije feminizam ravnopravnosti, nego feminizam žrtve. Danas se rijetko govori o ženama koje imaju stabilnu porodicu, jer, današnji feminizam ima prilično lošu sliku o ženama koje su posvećene porodici. Ali, historijski gledano, ovakve žene su bile od najveće važnosti u pokretima za slobodu žena.
Danas se žene prikazuju kao one koje su ugnjetavane, a muškarci se prikazuju kao nasilnici, grubijani i neandertalci. Prava istina je da muškarci, uglavnom, nisu nasilnici. A nisu ni neandertalci.
Ali, zanimljivo je zašto se određenim ženama javljaju određeni (isti) muškarci koji potvrđuju njihovu teoriju da su svi muškarci isti?
Uspješne i kognitivno pametne žene, teže ka moći. Ono što ih najviše privlači kod muškaraca jeste njihova inteligencija. Pa, kada naiđu na muškarca koji ih intelektualno zaintrigira, počinje da se javlja sviđanje i stvara se potencijalna veza. Intelektualni orgazam, kako vole da kažu, u početku je vrlo jak, sve dok takav muškarac, koji je isto tako željan moći, ne potčini ovakvu ženu. Kroz izvjesno vrijeme, ona uviđa da je ovakav muškarac pogrešan, ali zaljubila se i misli da će ga popraviti. Međutim, često su ovakvi muškarci narcistički poremećaji ličnosti, a njih, prije svega odlikuje dječački šarm, visoko samopouzdanje, elokventnost i dobro poznavanje ženske psihe. U početku pričaju sve ono što ovakve žene vole da čuju, sve dok se žena ne zaljubi. Onda ovakav muškarac počinje da pokazuje svoje pravo lice, pa uvjerava ženu da je nesposobna, glupa, ružna, luda... On to radi na kapaljku, sve dok žena zaista ne počinje da vjeruje u njegove laži. A on laže besramno.
Kada žena izađe iz veze sa ovakvim muškarcem, treba joj puno vremena da se oporavi i da stupi u drugu vezu. Ali, ne lezi vraže, ni ovaj nije ništa bolji.
Zašto je to tako?
Kako što sam i navela, muškarci sa narcističnim poremećajem ličnosti vrlo su šarmantni, rječiti i manipulativni, te imaju veliku prolaznost kod žena.
Emocionalno normalni muškarci nisu slatkorječivi, a njihovo samopouzdanje ne zvoni. Oni imaju samopouzdanje, samo ne razmeću se time, a budući da nisu manipulativni, nisu interesantni ženama.
Stoga žene često biraju „iste“ muškarce i na osnovu njih zaključuju kako je sav muški rod isti. Danas smo svjedoci kako žene svakoga dana pišu o najgorim primjerima muške patologije i predstavljaju ih kao pravilo.
Dvije, od četiri, najveće ljudske vrijednosti su razboritost i umjerenost.
Dakle, razum nam treba da, prije nego stavimo neki komentar, prvo pročitamo ko piše, a onda da razmislimo o tome. Ne možemo samo na osnovu svog iskustva tvrditi da su određene situacije pravilo, nego, hajde da vidimo činjenice.
A činjenice nam govore da zapadna kultura na sve načine želi da napravi rat između muškaraca i žena. Do sada dobro uspijeva u tome.
Što se tiče umjerenosti, također treba dobro razmisliti o onome o čemu se piše i/ili priča previše. Sve što je previše, zapravo je premalo i tu nešto debelo ne štima.
Nama danas trebaju žene koje će pisati i koje će se boriti za prava i muškaraca i žena, bilo da živimo u Bosni i Hercegovini ili u Africi.
Ali, ko je još spreman da gasi požar u komšijskoj, ako gori njegova kuća?
|
| ||||
14.2.2020.g.
Valentinovo, Narcis, Eros i Psiha
Valentinovo, Narcis, Eros i Psiha
Nedavno se na internetu pojavio viralni snimak, koji je, za dva sata pregledalo više od pet miliona ljudi. Snimak je napravio muškarac koji je javno zaprosio djevojku. I, ne samo to! Odveo ju je u kino na premijeru njenog omiljenog animiranog filma „Trnoružica“, a kad tamo, ti likovi su njih dvoje. On, animirani mladić, ljubi svoju dragu i ona se budi iz stogodišnjeg sna, a on odmah spreman: vadi kuticu s prstenom, koju baci. Muškarac u kinu, skoči, uhvati kuticu i kleknu pred svoju dragu. Naravno sve to izvodi, gledajući i namigujući u kameru.
Kakva predstava!
A tek komentari!
„Wow! Gje žive ovakvi muškarci!?“
„Svaka čast. Eh, to je pravi muškarac!“
„Rasplakala sam se! Kako romantično!“
„Postavio je visoke standarde muškarcima. Teško da će ga neko prevazići.“
I, ne samo žene, čak su i muškarci bili oduševljeni ovakvom prosidbom. Mladić je dobio sve hvalospjeve i pobrao sve aplauze.
Ali, to mu je i bila namjera, zar ne!?
Narcistički poremećaji lićnosti i žele da im se dive. I žele aplauze.
Da li je muškarac iz priče narcistički poremećaj ličnosti? I, ako jeste, kako to znamo?
Psihijatri, koji svoj radni vijek provode na psihijatrijskim klinikama, po fizionomiji lica mogu ocijeniti da li se radi o poremećaju ličnosti. Jedan od takvih psijatara je i Jasmin Hamidović, a on je svoje istraživanje posvetio licu i ličnosti i, evo šta kaže:
„Brojni su naučni dokazi da nam statičke osobine lica daju određene informacije o karakteristikama ličnosti, pa samim tim i o poremećaju ličnosti.
Crte lica su važne za stvaranje prvog utiska o karakteru same ličnosti. Da li je neko pouzdan, potencijalno agresivan, dobronamjeran, dominantan i sl., može se zaključiti na osnovu određenih karakteristika lica ( širina lica, oblik nosa, oblik vilice, veličina očiju itd. ), naravno uz druge karakteristike kao što su držanje tijela, boja glasa, tonalitet, način izražavanja i dr.
Izgled lica se može iskoristiti za predviđanje ponašanja osobe i neka prolazna emocionalna stanja, kao što su iznenađenje ili strah, a oni su naznačeni određenim promjenama u fizionomiji lica.
Muškarac sa video snimka izjavljuje ljubav svojoj djevojci i prosi je bez ikakvog emocionalnog angažmana. Ton glasa je ravan, ne pokazuje nikakvo uzbuđenje, a očijukanje sa kamerom govori da želi da se dopadne širokoj narodnoj masi, što je osobina narcističnog poremećaja.“
Prije nekoliko mjeseci imala sam radionicu u okviru „Ženskih razgovora“, a razgovarali smo o tome, zašto su uspješne i lijepe žene singl nakon tridesetpete.
Budući da je skoro svaka žena u svom životu imala makar jedan narcistički poremećaj ličnosti pored sebe, uspostavilo se, a kada uvide da takva veza ne štima, da su im emocionalno dostupni muškarci neinteresantni. Dosadni.
Zašto je to tako?
Zanimljivo je da samo zapadna kultura njeguje kult romantične ljubavi, te romansu i zaljubljenost smatra jedinom pravom osnovom za ulazak u brak, što, ne samo da je pogrešno, nego je i ludo. Također, još zanimljivije je da su muškarci pokretači, inicijatori romantične ljubavi, a žena im je samo platno za njihovu filmsku projekciju. Baš kao i žena s početka priče, pa, što je žena ljepša, ima veće šanse da bude platno za film. A što je muškarac romantičniji, ima veće šanse za prolaz kod žena.
Nevjerovatna ljepota Psihe, zavela je čak i samog Erosa, boga strasti i seksualne požude, što, zapravo, zaljubljenost i nudi: strast.
Naravno, ono što nam donosi ovaj mit jeste činjenica koja kaže da je Eros mogao da vidi Psihu, jer njena ljepota ga je inspirisala, a ona njega nije. Bilo joj je zabranjeno, ali i nevažno, jer su imali vrele noći, pune strasti i požude.
Strast je nastala od latinske riječi passio što znači stradanje, patnja, a u filozofiji se pobjeda nad strašću smatrala najvećom pobjedom.
Romantična ljubav nudi strast i neizbježnu patnju, zato što se u fazi zaljubljenosti, zaljubljenici nose prividima. Imaju svoju iluzornu sliku u koju vjeruju i nemaju dodir sa stvarnošću. Stoga je Psiha ostala „slijepa“ naspram Erosa, jer da je bila u realitetu, odnosno, da joj strast nije pomutila razum, ona bi vidjela da je Eros mamin sin i narcistički poremećaj ličnosti.
Ali, kao i svaka žena, kojoj se u početku nudi pijedestal boginje, tako je i Psiha na kraju postala boginja. Dakle, besmrtna žena.
Vratimo se malo na narcistički poremećaj ličnosti i sam njegov naziv.
Narcis je, zapravo, bio Narkis i, odatle narkoza, što znači neosjetljivost. Narcistički poremećaji ličnosti su emocionalno neosjetljivi, ali imaju dobru sposobnost kognitivne inteligencije i, stoga su dobri manipulatori, pa ženu lako ubijede da je boginja.
Ali, zašto emocionalno neosjetljive osobe teže da pronađu savršeno filmsko platno? Da li je za njih ovakva vrsta ljubavi krajnje ispunjenje? Ispunjenje čega? Za čim, zapravo, tragaju romantičari?
Budući da su emocionalno površini i u svojoj unutrašnjosti prazni, oni teže da ispune tu prazninu. Smatraju da jedino žena, boginja može upotpuniti taj nedostatak i cijeli život tragaju za boginjom. Naravno, u početku im se svaka lijepa žena čini boginjom, a oni svojom vještinom i manipulativnim sposobnostima uvjeravaju ženu da je ona baš ta žena. Oni to rade, prvenstveno zbog sebe, kako bi ostali u svom uvjerenju, a žene, s obzirom na činjenicu da vole ušima, lako se prilijepe na njegovo platno i igraju sporednu ulogu u vlastitom životu. Naravno, kada nivo dopamina opadne i kada stvari počinju da se gledaju realnim očima, postaje vidljivo da je ta žena samo obična smrtnica, jer se bavi djecom i nezanimljivim kućanskim poslovima. Ujutro je nenašminkana i nije tako lijepa kako se činilo da jeste. Srče dok jede supu i aljkava je.
Tada muškarac kreće u potragu za nekom drugom boginjom, jer unutrašnja praznina se samo produbila, a on ne želi da ostane prazan. Nažalost, njegova potraga se nikada ne prekida, jer nikada neće naći boginju, besmrtnu ženu, koja će njegov život učiniti smislenim. Ispunjenim.
A, žene, inficirane energijom romantične ljubavi Zapadne psihe, te čekajući da neki „pravi“ muškarac primijeti njihovu posebnost i drugačijost, padaju pod utjecaj ovakvih video klipova i hollywoodskih filmovima, ne dajući šansu običnim muškim smrtnicima, koji u ženi ne vide platno, nego ju doživljavaju baš onakvu kakva ona jeste. Međutim, žene žele sve da budu, samo ne obične.
Nedavno se na internetu pojavio viralni snimak, koji je, za dva sata pregledalo više od pet miliona ljudi. Snimak je napravio muškarac koji je javno zaprosio djevojku. I, ne samo to! Odveo ju je u kino na premijeru njenog omiljenog animiranog filma „Trnoružica“, a kad tamo, ti likovi su njih dvoje. On, animirani mladić, ljubi svoju dragu i ona se budi iz stogodišnjeg sna, a on odmah spreman: vadi kuticu s prstenom, koju baci. Muškarac u kinu, skoči, uhvati kuticu i kleknu pred svoju dragu. Naravno sve to izvodi, gledajući i namigujući u kameru.
Kakva predstava!
A tek komentari!
„Wow! Gje žive ovakvi muškarci!?“
„Svaka čast. Eh, to je pravi muškarac!“
„Rasplakala sam se! Kako romantično!“
„Postavio je visoke standarde muškarcima. Teško da će ga neko prevazići.“
I, ne samo žene, čak su i muškarci bili oduševljeni ovakvom prosidbom. Mladić je dobio sve hvalospjeve i pobrao sve aplauze.
Ali, to mu je i bila namjera, zar ne!?
Narcistički poremećaji lićnosti i žele da im se dive. I žele aplauze.
Da li je muškarac iz priče narcistički poremećaj ličnosti? I, ako jeste, kako to znamo?
Psihijatri, koji svoj radni vijek provode na psihijatrijskim klinikama, po fizionomiji lica mogu ocijeniti da li se radi o poremećaju ličnosti. Jedan od takvih psijatara je i Jasmin Hamidović, a on je svoje istraživanje posvetio licu i ličnosti i, evo šta kaže:
„Brojni su naučni dokazi da nam statičke osobine lica daju određene informacije o karakteristikama ličnosti, pa samim tim i o poremećaju ličnosti.
Crte lica su važne za stvaranje prvog utiska o karakteru same ličnosti. Da li je neko pouzdan, potencijalno agresivan, dobronamjeran, dominantan i sl., može se zaključiti na osnovu određenih karakteristika lica ( širina lica, oblik nosa, oblik vilice, veličina očiju itd. ), naravno uz druge karakteristike kao što su držanje tijela, boja glasa, tonalitet, način izražavanja i dr.
Izgled lica se može iskoristiti za predviđanje ponašanja osobe i neka prolazna emocionalna stanja, kao što su iznenađenje ili strah, a oni su naznačeni određenim promjenama u fizionomiji lica.
Muškarac sa video snimka izjavljuje ljubav svojoj djevojci i prosi je bez ikakvog emocionalnog angažmana. Ton glasa je ravan, ne pokazuje nikakvo uzbuđenje, a očijukanje sa kamerom govori da želi da se dopadne širokoj narodnoj masi, što je osobina narcističnog poremećaja.“
Prije nekoliko mjeseci imala sam radionicu u okviru „Ženskih razgovora“, a razgovarali smo o tome, zašto su uspješne i lijepe žene singl nakon tridesetpete.
Budući da je skoro svaka žena u svom životu imala makar jedan narcistički poremećaj ličnosti pored sebe, uspostavilo se, a kada uvide da takva veza ne štima, da su im emocionalno dostupni muškarci neinteresantni. Dosadni.
Zašto je to tako?
Zanimljivo je da samo zapadna kultura njeguje kult romantične ljubavi, te romansu i zaljubljenost smatra jedinom pravom osnovom za ulazak u brak, što, ne samo da je pogrešno, nego je i ludo. Također, još zanimljivije je da su muškarci pokretači, inicijatori romantične ljubavi, a žena im je samo platno za njihovu filmsku projekciju. Baš kao i žena s početka priče, pa, što je žena ljepša, ima veće šanse da bude platno za film. A što je muškarac romantičniji, ima veće šanse za prolaz kod žena.
Nevjerovatna ljepota Psihe, zavela je čak i samog Erosa, boga strasti i seksualne požude, što, zapravo, zaljubljenost i nudi: strast.
Naravno, ono što nam donosi ovaj mit jeste činjenica koja kaže da je Eros mogao da vidi Psihu, jer njena ljepota ga je inspirisala, a ona njega nije. Bilo joj je zabranjeno, ali i nevažno, jer su imali vrele noći, pune strasti i požude.
Strast je nastala od latinske riječi passio što znači stradanje, patnja, a u filozofiji se pobjeda nad strašću smatrala najvećom pobjedom.
Romantična ljubav nudi strast i neizbježnu patnju, zato što se u fazi zaljubljenosti, zaljubljenici nose prividima. Imaju svoju iluzornu sliku u koju vjeruju i nemaju dodir sa stvarnošću. Stoga je Psiha ostala „slijepa“ naspram Erosa, jer da je bila u realitetu, odnosno, da joj strast nije pomutila razum, ona bi vidjela da je Eros mamin sin i narcistički poremećaj ličnosti.
Ali, kao i svaka žena, kojoj se u početku nudi pijedestal boginje, tako je i Psiha na kraju postala boginja. Dakle, besmrtna žena.
Vratimo se malo na narcistički poremećaj ličnosti i sam njegov naziv.
Narcis je, zapravo, bio Narkis i, odatle narkoza, što znači neosjetljivost. Narcistički poremećaji ličnosti su emocionalno neosjetljivi, ali imaju dobru sposobnost kognitivne inteligencije i, stoga su dobri manipulatori, pa ženu lako ubijede da je boginja.
Ali, zašto emocionalno neosjetljive osobe teže da pronađu savršeno filmsko platno? Da li je za njih ovakva vrsta ljubavi krajnje ispunjenje? Ispunjenje čega? Za čim, zapravo, tragaju romantičari?
Budući da su emocionalno površini i u svojoj unutrašnjosti prazni, oni teže da ispune tu prazninu. Smatraju da jedino žena, boginja može upotpuniti taj nedostatak i cijeli život tragaju za boginjom. Naravno, u početku im se svaka lijepa žena čini boginjom, a oni svojom vještinom i manipulativnim sposobnostima uvjeravaju ženu da je ona baš ta žena. Oni to rade, prvenstveno zbog sebe, kako bi ostali u svom uvjerenju, a žene, s obzirom na činjenicu da vole ušima, lako se prilijepe na njegovo platno i igraju sporednu ulogu u vlastitom životu. Naravno, kada nivo dopamina opadne i kada stvari počinju da se gledaju realnim očima, postaje vidljivo da je ta žena samo obična smrtnica, jer se bavi djecom i nezanimljivim kućanskim poslovima. Ujutro je nenašminkana i nije tako lijepa kako se činilo da jeste. Srče dok jede supu i aljkava je.
Tada muškarac kreće u potragu za nekom drugom boginjom, jer unutrašnja praznina se samo produbila, a on ne želi da ostane prazan. Nažalost, njegova potraga se nikada ne prekida, jer nikada neće naći boginju, besmrtnu ženu, koja će njegov život učiniti smislenim. Ispunjenim.
A, žene, inficirane energijom romantične ljubavi Zapadne psihe, te čekajući da neki „pravi“ muškarac primijeti njihovu posebnost i drugačijost, padaju pod utjecaj ovakvih video klipova i hollywoodskih filmovima, ne dajući šansu običnim muškim smrtnicima, koji u ženi ne vide platno, nego ju doživljavaju baš onakvu kakva ona jeste. Međutim, žene žele sve da budu, samo ne obične.
|
| ||||
Copyright © Michaell Wiggs
14.02.2020
VALENTINE'S DAY, NARCISSUS, EROS AND PSYCHO
Recently, a viral video appeared on the internet. In two hours, that video was viewed by five million people.
The video was made by a man who publicly proposed to his girlfriend. And, not only that! He took her to the cinema for the premiere of her favorite animated film "Thornbill" and when there, the main characters are the two of them.
The animated young man in the movie kisses his sweetheart and she wakes up from a hundred-year-old dream. He pulls out a box with a ring, which he throws into the audience.
The man at the cinema, jump, grab the box and kneel down to propose to his sweetheart. Of course he does it all, looking and winking at the camera that captures it.
What a show!
And just comments!
“Wow! Where do these men live? ”
"All honor. Eh, that's a real man! "
"I was crying! How romantic! "
„He set high standards for men. Hardly anyone will overcome it. "
And, not only women, even men were delighted with this kind of engagement.
The young man received all the praise and collected all the applause. But that was his intention, wasn't it?
Narcissistic personality disorders want to be admired. And they want applause.
Is the man from the story a narcissistic personality disorder? And, if so, how do we know?
Psychiatrists who spend their working lives in psychiatric clinics can evaluate whether they are personality disorders by their face physiognomy.
One such psychiatrist is Jasmin Hamidović, and he has dedicated his research to this personality and here's what he says:
"There are numerous scientific evidence that static facial features provide some information about personality traits, and therefore personality disorders. Facial features are essential to create a first impression of personality. Whether one is reliable, potentially aggressive, well-intentioned, dominant, etc. can be inferred from certain facial features (face width, nose shape, jaw shape, eye size, etc.), of course with other features such as body posture, tone of voice, tone, manner of expression, etc. The appearance of the face can be used to predict a person's behavior and some transient emotional states, such as surprise or fear. They are indicated by certain changes in face physiognomy.
The man in the video declares love to his girlfriend and begs her without any emotional involvement. The tone of his voice shows no excitement and fiddling with the camera indicates that he wants to appeal to a wide mass of people, which is a characteristic of narcissistic disorder although this cannot be determined with certainty. "
A few months ago, I had a workshop "Women's Conversations," and we talked about why successful and beautiful women are single after thirty-five.
Since almost every woman in her life has had at least one narcissistic personality disorder beside herself, it is established that when she realizes that such a connection is not okay, she is not interested for emotionally available men. They are boring to them.
Why is it like that?
It is interesting that only Western culture nurtures a cult of romantic love and considers romance and infatuation the only true basis for marriage, which is not only wrong but also crazy. Also, more interesting is that men are the initiators of romantic love and women are just the canvas for their film projection. Just like the woman from the beginning of the story. The more beautiful a woman is, she has a better chance of being a canvas. And the more romantic a man is, he has a better chance to success with women.
The incredible beauty of Psyche has seduced even Eros himself, a god of passion and sexual lust: falling in love offers passion. Of course, what this myth brings to us is the fact that Eros was able to see the Psycho, because her beauty inspired him, but she did not. She was forbidden, but also unimportant, because they had hot nights, full of passion and lust.
Passion arose from the Latin word passio that means suffering and in philosophy, victory over passion was considered the greatest victory.
Romantic love offers passion and inevitable suffering, because in the stage of falling in love, lovers carry the illusion. They have their own illusory image that they believe in and have no touch with reality. Therefore, the Psycho remained "blind" to Eros, because if she were in reality, she would have seen that Eros was a mother's son and a narcissistic personality disorder. But like any woman who was initially offered the pedestal of the goddess, Psychic became a goddess. So, an immortal woman.
Let's go back to narcissistic personality disorder and its name.
The narcissist was, in fact, a Narcissist, and that's where the narcosis comes from, which means insensitivity.
Narcissistic personality disorders are emotionally insensitive, but they have good cognitive intelligence and are therefore good manipulators, so it is easy to them to convince a woman that she is a goddess.
But why do emotionally insensitive people tend to find the perfect movie screen?
Is this kind of love the ultimate fulfillment for them? Fulfillment of what?
What romantics are really looking for?
Because they are emotionally surface and empty inside, they tend to fill that void.
They believe that only a woman, a goddess, can make up for this deficiency, and they search for a goddess all life.
Of course, at first, every beautiful woman seems like a goddess to them, and with their skill and manipulative skills, they convince a woman that she is exactly that woman. They do it, primarily for their own sake, to stay in their belief. Women love what they hear and they catch the canvas of a man easily, but after that they play a supporting role in their own lives.
Of course, when dopamine levels drop and things start to look real, it becomes apparent that this woman is just a mortal because she deals with children and uninteresting household chores. In the morning she is not make-up and not as beautiful as she seemed at first. Heart? while eating soup and seems bad.
Then the man goes in search of another goddess, because the inner void has only deepened, and he does not want to remain empty. Unfortunately, his quest is never interrupted, as he will never find a goddess, an immortal woman, who will make his life meaningful. Filled.
And women, infected with the energy of romantic love of the Western psyche, waiting for some "real" man to notice their peculiarity and otherness. They fall under the influence of such videos and Hollywood films, giving no chance to ordinary male mortals who do not see a canvas in a woman but they perceive her exactly as she is. However, women want to be everything, just not ordinary.
The video was made by a man who publicly proposed to his girlfriend. And, not only that! He took her to the cinema for the premiere of her favorite animated film "Thornbill" and when there, the main characters are the two of them.
The animated young man in the movie kisses his sweetheart and she wakes up from a hundred-year-old dream. He pulls out a box with a ring, which he throws into the audience.
The man at the cinema, jump, grab the box and kneel down to propose to his sweetheart. Of course he does it all, looking and winking at the camera that captures it.
What a show!
And just comments!
“Wow! Where do these men live? ”
"All honor. Eh, that's a real man! "
"I was crying! How romantic! "
„He set high standards for men. Hardly anyone will overcome it. "
And, not only women, even men were delighted with this kind of engagement.
The young man received all the praise and collected all the applause. But that was his intention, wasn't it?
Narcissistic personality disorders want to be admired. And they want applause.
Is the man from the story a narcissistic personality disorder? And, if so, how do we know?
Psychiatrists who spend their working lives in psychiatric clinics can evaluate whether they are personality disorders by their face physiognomy.
One such psychiatrist is Jasmin Hamidović, and he has dedicated his research to this personality and here's what he says:
"There are numerous scientific evidence that static facial features provide some information about personality traits, and therefore personality disorders. Facial features are essential to create a first impression of personality. Whether one is reliable, potentially aggressive, well-intentioned, dominant, etc. can be inferred from certain facial features (face width, nose shape, jaw shape, eye size, etc.), of course with other features such as body posture, tone of voice, tone, manner of expression, etc. The appearance of the face can be used to predict a person's behavior and some transient emotional states, such as surprise or fear. They are indicated by certain changes in face physiognomy.
The man in the video declares love to his girlfriend and begs her without any emotional involvement. The tone of his voice shows no excitement and fiddling with the camera indicates that he wants to appeal to a wide mass of people, which is a characteristic of narcissistic disorder although this cannot be determined with certainty. "
A few months ago, I had a workshop "Women's Conversations," and we talked about why successful and beautiful women are single after thirty-five.
Since almost every woman in her life has had at least one narcissistic personality disorder beside herself, it is established that when she realizes that such a connection is not okay, she is not interested for emotionally available men. They are boring to them.
Why is it like that?
It is interesting that only Western culture nurtures a cult of romantic love and considers romance and infatuation the only true basis for marriage, which is not only wrong but also crazy. Also, more interesting is that men are the initiators of romantic love and women are just the canvas for their film projection. Just like the woman from the beginning of the story. The more beautiful a woman is, she has a better chance of being a canvas. And the more romantic a man is, he has a better chance to success with women.
The incredible beauty of Psyche has seduced even Eros himself, a god of passion and sexual lust: falling in love offers passion. Of course, what this myth brings to us is the fact that Eros was able to see the Psycho, because her beauty inspired him, but she did not. She was forbidden, but also unimportant, because they had hot nights, full of passion and lust.
Passion arose from the Latin word passio that means suffering and in philosophy, victory over passion was considered the greatest victory.
Romantic love offers passion and inevitable suffering, because in the stage of falling in love, lovers carry the illusion. They have their own illusory image that they believe in and have no touch with reality. Therefore, the Psycho remained "blind" to Eros, because if she were in reality, she would have seen that Eros was a mother's son and a narcissistic personality disorder. But like any woman who was initially offered the pedestal of the goddess, Psychic became a goddess. So, an immortal woman.
Let's go back to narcissistic personality disorder and its name.
The narcissist was, in fact, a Narcissist, and that's where the narcosis comes from, which means insensitivity.
Narcissistic personality disorders are emotionally insensitive, but they have good cognitive intelligence and are therefore good manipulators, so it is easy to them to convince a woman that she is a goddess.
But why do emotionally insensitive people tend to find the perfect movie screen?
Is this kind of love the ultimate fulfillment for them? Fulfillment of what?
What romantics are really looking for?
Because they are emotionally surface and empty inside, they tend to fill that void.
They believe that only a woman, a goddess, can make up for this deficiency, and they search for a goddess all life.
Of course, at first, every beautiful woman seems like a goddess to them, and with their skill and manipulative skills, they convince a woman that she is exactly that woman. They do it, primarily for their own sake, to stay in their belief. Women love what they hear and they catch the canvas of a man easily, but after that they play a supporting role in their own lives.
Of course, when dopamine levels drop and things start to look real, it becomes apparent that this woman is just a mortal because she deals with children and uninteresting household chores. In the morning she is not make-up and not as beautiful as she seemed at first. Heart? while eating soup and seems bad.
Then the man goes in search of another goddess, because the inner void has only deepened, and he does not want to remain empty. Unfortunately, his quest is never interrupted, as he will never find a goddess, an immortal woman, who will make his life meaningful. Filled.
And women, infected with the energy of romantic love of the Western psyche, waiting for some "real" man to notice their peculiarity and otherness. They fall under the influence of such videos and Hollywood films, giving no chance to ordinary male mortals who do not see a canvas in a woman but they perceive her exactly as she is. However, women want to be everything, just not ordinary.
|
| ||||
.
Copyright © 2020 Sabahudin Hadžialić & Peter Tase
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić
Design LOGO - getrhythm as of 1.7.2018O
Design LOGO (2009 - 1.7.2018) - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009:
Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publishers and owners: Sabahudin Hadžialić & Peter Tase
Whitefish Bay, WI, United States of America
Diogen pro kultura magazin (Online)
ISSN 2296-0929
Diogen pro kultura magazin (Print)
ISSN 2296-0937
Library of Congress USA / Biblioteka - Knjižnica Kongresa SAD
Contact Editorial board E-mail: [email protected];
Narudžbe/Order: http://www.diogenpro.com/diogen-all-in-one.html
Pošta/Mail BiH: Sabahudin Hadžialić, Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
Pošta/Mail USA: DIOGEN pro culture, 5023 NORTH BERKELEY BLVD. WHITEFISH BAY, WI, 53217, USA
Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić
Design LOGO - getrhythm as of 1.7.2018O
Design LOGO (2009 - 1.7.2018) - Stevo Basara.
Freelance gl. i odg. urednik od / Freelance Editor in chief as of 2009:
Sabahudin Hadžialić
All Rights Reserved. Publishers and owners: Sabahudin Hadžialić & Peter Tase
Whitefish Bay, WI, United States of America
Diogen pro kultura magazin (Online)
ISSN 2296-0929
Diogen pro kultura magazin (Print)
ISSN 2296-0937
Library of Congress USA / Biblioteka - Knjižnica Kongresa SAD
Contact Editorial board E-mail: [email protected];
Narudžbe/Order: http://www.diogenpro.com/diogen-all-in-one.html
Pošta/Mail BiH: Sabahudin Hadžialić, Grbavička 32, 71000 Sarajevo i/ili Dr. Wagner 18/II, 70230 Bugojno, Bosna i Hercegovina
Pošta/Mail USA: DIOGEN pro culture, 5023 NORTH BERKELEY BLVD. WHITEFISH BAY, WI, 53217, USA